đikan
Danas je pravda bar donekle zadovoljena kaznom dozivotne robije za đikana koji je 90tih zario i palio ovom nasom lijepom Bosnom. Taj bijednik i kukavica, godinama se skrivao u misijim rupama bjezeci i od samog sebe i od zasluzene kazne koja ga cekala godinama, sve do danasnjeg dana.
Citajuci danas brojne dokumente koji dokazuju đikanovu odgovornost za pocinjene zlocine, ukljucujuci i genocid nad bosnjackim narodom, naisao sam na jedan pasus koji izvorno prenosim:
- " Svakodnevnim planskim i osmisljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnosljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i zivota mjestana u Srebrenici i Žepi."
Ovaj me citat neodoljivo podsjeca na nasu medijsku svakodnevnicu, gdje neki drugi đikani, nekim drugim sredstvima nastoje postici isto ono za sto je danas glavni đikan dobio dozivotnu robiju.
Jer, ocito da rat nije zavrsen, potpisano je samo primirje, i ono sto se nije moglo postici borbenim sredstvima danas se nastoji postici medijskim i drugim sredstvima.
- Svakodnevnim planskim i osmisljenim Medijskim i Propagandnim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnosljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i zivota stanovnika Bosne i Hercegovine.
Primjecujete li kolika je podudarnost naredbe iz 90tih i ove moje preinacene paralele koju svakodnevno zivimo?
Srbija i Srbi nisu jos uvijek odustali od velikosrpske ideje, tog udruzenog zlocinackog poduhvata, i jos uvijek zivo nastoje da je ostvare.
Cilj je isti samo su sredstva drugacija.
Nase je da se branimo, kako u ratu tako i u miru
