titolitarizam

mog´o si na klupi u parku spavat

22.02.2021.

S onu stranu

Prvi trenuci se koriste da bi se ruke i noge skupa sa jastukom uskladili u polozaj zlatnog reza.

Uvodi se filigranski sedimentirana purpurna stijena obrasla mahovinom i jos vlazna od potocica koji se krivudavo racva u polja suncokreta i  horizonte koji tonu u rtove tirkiza i suncem obasjane snjezne vrtove zaogrnute u svilene niti zive boje koja se sva skupi u jedno i krene prema meni.
 
Na pola puta i u uglu slike se rasprsi u toplu kisu i dozrele borovnice koje lebde, a u svakom zrnu po jedan maslacak.

Zaronim duboko sve dok se ne rasire krila a miris i boje se spoje kao sasvim nova spoznaja i spuste na moje tijelo vec utonulo u san.



Stariji postovi