titolitarizam

mog´o si na klupi u parku spavat

19.03.2017.

Linija zivota

Zelena majica iz Turske s utisnutim kvadratom flore na grudima kojem ne znam znacenje. Ne trebamo sve ni znati, ne moramo svemu znacenje odrediti, puno je toga bas onako kako u prvi mah pomislimo. Dosta toga nam dodje doneseno nepoznatim vjetrovima i mi svojim bilom moramo da oplemenimo, smisao i znacenje da damo svemu onom sto je kao slucajno.

Kroz otvoren prozor se usunjalo sunce i obasjalo sve do pola sobe. Obradovan podizem pogled i na vratima trazim tajne i zive sjene koje sunce sa olistalim granama bas tu pravi. Nema nicega, treba cekati ljeto,  kada ce sunce preko bistrog neba ici tezim i duzim putem da bi se uspjelo uspeti do vrata moje sobe i tu pred nasim ocima ozivljavati sjene, snove pretvarati u stvarnost.

Ne dozvoljavam linijama da zavrse u prostim uglovima. Pustam ih da slobodno idu dalje. Citav plafon se pretvori u mali svemir ispresjecan mnostvom horizontala i vertikala, i bas svaka od njih ima svoj odredjen put.
Kada bi neko to mogao vidjeti, pomislio bi da vidi haos od nesimetricnih i bezbroj umrezenih linija. Ali, zar tako cesto isto i za sam zivot ne pomisle?

Svaka linija ima i svoj pocetak i svoj kraj, i onda kada taj pocetak i taj kraj samo naslutiti mozemo.


Stariji postovi