Sabahudin
Jedno jutro u objektu gdje pijem kahvu, uz osmijehe su mi donijeli Avaz i rekli da mi je drug izasao u novinama. Zaista je tamo bio Sabahudin, moj drug i moja generacija. Njegova slika i njegovo ime i prezime.
Dao je izjavu koja se odnosila na europske integracije, kako nije zadovoljan ucinjenim i kako smatra da Denis Zvizdic nije ucinio dovoljno u procesima pridruzivanja a sto mu je bila duznost po statutu i funkciji koju obavlja. Jos je izjavio da ovakav nacin samovolje i neodgovornosti vladajuceg rezima samo unazadjuje i usporava nas proeuropski put koji nema alternative.
Sklopio sam novine i velikim naporom susprezao suzu u oku koja je htjela da se pojavi iz nekog bijesa i istovremene tuge. U grlu mi se skupila nepoznata fizicka bol koja je polahko obuzimala cijelo tijelo. Osjecaj bespomocnosti, prkosa i sirove snage, sve se to neizmjenicno smjenjivalo u meni.
Osjecao sam se slomljenim, porazenim do kraja.
Moj drug Sabahudin, moja generacija, odrasli smo skupa, od rodjenja je mentalno bolestan. Prima novcanu pomoc od drzave po osnovu tudje njege. Ne zna on ni sta su europske integracije niti ga to zanima. Moj drug Sabahudin, na zalost, nije u stanju dati bilo kakvu izjavu.
On je samo jedna dobra i nevina dusa.
