titolitarizam

mog´o si na klupi u parku spavat

05.04.2017.

Vreo med

Pokusavam da smetnem s uma,
da ostane negdje skriveno i nezaboravljeno.
A onda mi slomi otpore sve i rodi se,
tu negdje pri kraju kicme.
Polahko se penje prema prsima
dok ih potpuno ne ispuni.
Krene prema grlu i tu stane.
I ceka.
Tada bih da zagrizem usne,
vreo med.
Rukama svu kosu da pokupim,
i stisnem dovoljno snazno.
Vitak vrat, bijel i bez straha nezasticen,
dodiruje moj dah...