titolitarizam

mog´o si na klupi u parku spavat

03.05.2018.

Leni Riefenstahl

Pisuci prosli post o nacionalsocijalizmu, sjetih se jedne vrlo interesantne osobe o kojoj se malo zna i koju cemo ovom prilikom da predstavimo u najkracim crtama.
Radi se o - Helene Bertha Amalie „Leni“ Riefenstahl-, njemackoj svestranoj umjetnici rodjenoj 1902.god. u Berlinu.
Izmedju ostalog, bavila se filmom, rezijom, fotografijom, plesom, glumom i pisanjem. Svjetsku slavu postigla je svojim dokumentarnim filmovima i fotografijama u kojima je preovladavala visoka estetika koja do tada nije vidjena, i mnogi poznavaoci umjetnosti njene dokumentarne filmove svrstavaju u estetska remek djela.
Olimpijske igre 1936. god.  su se odrzavale u Berlinu, i po prvi put su se jedne Olimpijske igre prenosile preko tv prijemnika, kojih je u to vrijeme bilo izrazito malo, pa se program prikazivao preko velikog platna oko kojeg su se okupljali ljudi i gledali. Prvi put televizija snima Olimpijske igre, a dvije godine kasnije pojavljuje se i glasoviti dokumentarni film u dva dijela "Olympia" sve u reziji Leni Riefenstahl.
Treba naglasiti da je Leni u to vrijeme napravila revoluciju u kinematografiji koristeci tehnike koje su do tada bile nepoznate. Prvi put u historiji su napravljene tracnice po kojima ce ici kamera da bi dinamika pokreta bila sto autenticnija i vjerodostojnija. Snimalo se do tada iz nevidjenih uglova i polozaja pri cemu su se stvarale slike izuzetne ljepote i nemjerljive estetike. Po prvi put je olimpijski plamen zapaljen u Grckoj i stafetno se prenosio do Berlina, a Leni je sve to snimala na sebi svojstven nacin praveci visestruko nagradjivani dokumentarni film izuzetne umjetnicke vrijednosti.

Takav jedan talenat nije mogao proci neprimjecen, i licno Joseph Goebbels i Adolf Hitler angazuju  Leni da snima dokumentarne filmove u svrhu propagiranja nacistickog rezima. Leni je i taj posao uradila na vrhunskom nivou, predano i marljivo je napravila propagandne filmove takve uspjesnosti da to historija nije do tada zapamtila. Nacizam i sam Hitler su kroz dokumentarne propagandne filmove Leni Riefenstahl dozivjeli spektakl ushicenja, vrhunska umjetnost se nasla u sluzbi jednog totalitarnog rezima.

I sta se poslije desava i zasto sve ovo pisem?
Pisem da ucimo, da gledamo i uporedjujemo.

Poslije pada nacizma, te 1945. godine. Mozda u isto vrijeme, na razlicitim mjestima, u pritvoru i na ispitivanju su se nasli Leni Riefenstahl u Berlinu i Mustafa Busuladzic u Sarajevu.
Leni je optuzena da je bila glavni reziser Hitlerovih propagandnih filmova, osim toga licno je poznavala i suradjivala i sa Goebbelsom i sa Hitlerom. Cak su je optuzili da je koristila zarobljenike iz logora smrti kao statiste za pojedine scene, medjutim tu tvrdnju joj nisu mogli dokazati, a ostali dokazi su bili svakom vidljivi na filmskoj traci.
Mustafa Busuladzic je optuzen zbog nekih nedefinisanih citata, par clanaka i javnih govora u kojima mu se ni na kakav nacin ne moze dokazati suradnja s nacistickim rezimom. Kada bi uzeli nemogucu pretpostavku da su sve optuzbe na racun Mustafe Busuladzica tacne, to ne bi bilo ni jedan procenat od onoga sta je sve za nacisticki rezim uradila Leni Riefenstahl.

Poslije isljedjivanja, Leni Riefenstahl je kaznjena na taj nacin sto joj je zabranjen dalji rad u drzavnoj sluzbi, i vise je nikada niko nije angazovao da snima filmove. Ukinuli su joj ono sto je najvise voljela i za sto je zivjela. Vec sljedeci dan postala je slobodna zena koja je zivjela dosta povuceno, a u kasnijem periodu se samoinicijativno vratila fotografiji, dosta putovala po Africi i snimala tamosnje stanovnistvo. Dozivjela je duboku starost i umrla u 102. godini zivota.

Mustafa Busuladzic je osudjen na smrtnu kaznu strijeljanjem. Vec sljedece jutro su ga ubili, a tijelo nikada nisu predali porodici. Kaznili su i njegovo mrtvo tijelo. Takva jedna brutalna kazna, takav jedan zlocin, ubistvo neduznog covjeka, to je taj identifikacioni momenat jednog totalitarnog rezima i jedne strahovlade i diktatorske ideologije.


Ovdje se radi o dva svjetonazora, dva politicka sistema u povoju. Dvije ideologije. Jedan sistem sudi Leni Riefenstahl, a drugi sudi Mustafi Busuladzicu. I jedan i drugi sistem optuzuju Leni i Mustafu za suradnju s nacistima. Onako kako se Leni i Mustafa ne mogu da uporede, tako se dijametralno ne mogu uporediti ni njihove kazne. Isti covjek u jednom sistemu moze biti osudjen na smrt a u drugom slobodan covjek. Ako je tako, a jest, onda nije problem u covjeku vec u sistemu i ideologiji. Na nama je da ucimo, da gledamo i da uporedjujemo.

Ali, sta o tome znaju Sejo Bukva, Ana Babic ili Segmendina Srna...?
Koja je njihova politicka naobrazba, i gdje su je stekli..?
Sta oni znaju ko je Leni Riefenstahl, sta oni znaju sta je sloboda govora i integritet na pravo rijeci i misljenja..?

Nemaju oni pojma, ni sta je umjetnost ni sta je politika.