Mogli smo odabrati bilo koje ime za naslov posta iz dubokog bunara srpskih mitova, lazi i obmana.
Prosto smo zabacili koficu i pojavila se karadzordzeva snicla, sto je svakako bolje nego da su se pojavili preparirani brkovi marka kraljevica na ledjima njegova konja koji je popio pola lavora vina (rujnog). Isto tako mogla se pojaviti cijela ulica vojvode putnika, gluho bilo, a nasmijala me pomisao da je u kofici mogao sjediti na tuti gavrilo princip, slinav i go, samo mu na rukama crne pletene rukavice i priglavke rucne izrade majke knezpoljke.
Sva sreca da u kofici nisu izronila kakva "sveta" dlakava muda kao ekskluzivna relikvija koja se nosa u posebnim prilikama i u posebno vrijeme na pokaz ljudima, valjda kao neka vrsta eliksira za povracanje.
Kazem sva sreca, jer u bunaru srpske mitologije postoje takve gadosti da je prljavo i spomenuti ih, od prostackih pjesmica vuka karadzica do prostitucije carice milice.
Imace ratko mladic neku slavu, bice svecani rucak, mozda ce biti badnje vece i djeca u njegovom kraju ce gledati kako odrasli pale vatre i sama ucestvovati u duhu tradicije i rituala.
Reci ce ratko svojim cuvarima da se uzelio karadzordzeve snicle, oni nece shvatiti iz jednostavnog razloga jer karadzordzeva snicla ne postoji, izmisljena je kao i mnogo toga kod srba.
Postoji snicla (Wiener Schnitzel), i postoje druge snicle koje su nazvane po nacinu pripreme. Sama rijec snicla (schnitzel) je germanskog porijekla, ali to ne smeta srpskoj mitologiji da je prisvoji kao svoju i dodjele ni manje ni vise vec karadzordzu.
Da postoji nesto kao karadzordzevi cvarci to bi onda imalo smisla, ovako nema smisla i isto je kao da postoji obilicev tiramisu ili njegosev sushi.
Imena nastaju po svojim suvremenicima, okolnostima i podneblju, pa koliko je karadzordze daleko od snicle toliko je obilic daleko od tiramisus.
Jos dalje je mladic od bilo kakvog junaka.
Covjek koji se krije u misjim rupama tolike godine, covjek kojem vlastita porodica podnese zahtjev da ga proglase mrtvim, dakle htio je ziv u "zemlju propasti", ne zbog stida vec zbog kukavickog straha, i covjek koji se dozavrat uneredi kada ga privedu upravo zbog istog onog straha koji je jaci od njega, takav covjek nije nista drugo do zadnji bijednik u ljudskom obliku.
Ratko mladic je najveci zlocinac nakon Drugog svjetskog rata. Srbin je i svoje zlocine je pocinio u to ime.
Na srpskom narodu je da se odredi spram tog zlocinca iz svojih redova, da li ce paradontozalnim poklicima uzvikivati njegovo ime i viriti iz mracnog bunara svojih mitova na ostatak svijeta ili ce smoci snage da krecom preliju i zatrpaju bunar mitova, lazi i obmana i pokusaju posteno, ravnopravno zivjeti sa drugima..
Saznat cemo..
Nase je da znamo odakle smrad dolazi..
Kazu dok su prevozili ratka da se od straha toliko uneredio da su svi piloti i clanovi posade citav let imali na licu gas-maske.
Bilo je za neizdrzat..
Nesto kontam da u mitskoj metafori "nebeskog naroda" ima i trun istine.
Svi su "s neba" dosli u Hag i Scheweningen.
al’ ne volim politiku..
tebi bi dobro isla i proza, hajde pisi pa da diskutujemo 🙂
ovako, moram te zaobilaziti :p
Sto se mora nije tesko:-)
Meni bi sve dobro islo, ali ono sto ce ici odredjujem ja, po cijenu da me neki i zaobilaze:-)
jao sto si neki.. vidis da hocu da izmamim malo proze :))
Jao, da ti samo znas kako sam ja stidan, a ti kao da pokusavas nesto da me izmudris?:-)
pa ako uspijem malo da te oslobodim 😀 .. mozda ti se i dopadne takvo stanje 😛
hahahaa.. Hvala na ponudi, ali sloboda koju vec imam je puno vrijednija od bilo kojeg drugog stanja:-))