Sjecam se jos kao osnovac jedne bizarne "igre" gdje bi stariji doveli dvoje djece jedno nasuprot drugog i sto vise primakli njihova lica. Onda bi izmedju djecijih glavica stavili kaziprst i rekli da je pobjednik onaj koji prvi uspije pljunuti u taj prst i da je pobjednik u tom nekom pljuvanju vrlo vazno biti.
Naravno da bi prst bio izmaknut a jadna djecica bi se popljuvala i krenula da se tuku, a starijima se to dopadalo i smijali su se ovoj jeftinoj prevari. Nakon toga bi ih kao neki pravednici rastavljali i mirili a sve sa dozom skrivene segacine.
U danasnje vrijeme jos uvijek se igra igra kaziprsta, samo sto je sada kaziprst nesto drugo a djeca nisu djeca vec odrasli ljudi. Sustina i princip je isti.
Kaziprst.
tamam.. kad smo slijepi kraj ociju !
Ja se sjecam barbika…i da sam se s njima igrala!:)
ja gadne igre, majko mila.
sjećam se jedne druge – stariji nagovore mlade muškiće da razderu džep od pantalona i da se prave da su im ruke prljave, pa kao nekog djevojčurka zamole da mu iz džepa izvadi maramicu – kad ono tamo kurko:)
e tako ti ga dođe i danas – u džepu kita!
🙂
zenax @ Oci mogu da prevare, zato nekad treba poslusati srce, ono bolje vidi od ociju 🙂
MSKS @ Pa ti si prava “puterica” :-)U moje vrijeme nisu postojale barbike, danas ih vec ima na svakom koraku, cak se i ulicama secu 🙂
babba @ Nije valjda da si i ti rovarila po necijim dzepovima 🙂 hahaha
Sjecam se tog fola s poderanim dzepom, samo nisam bas bio muskic niti djecacic kada se ta exibicija upraznjavala:-) drugim rijecima, imalo se sta naci u poderanim dzepu:-))
Krenula sam jednom, šta ću kad sam dobra duša:), ali mi bi čudno što baš mene da pita pored toliko drugova.
p.s. a što si ti skromaaaan:))))
Skromnost mi je jedna od vrlina koju tek rijetki primjete 🙂
pa jest’, bilo neprimjereno da svi primjete:-D