Dva rođena brata Milićevića sa Rudnika, osamdesetogodišnjak Aleksandar zvani Leko i dvije godine stariji Radenko bili su tokom Drugog svjetskog rata pod različitim barjacima.
Leko se stavio pod crveni barjak Tita i partije, dok je Radenko vojevao pod komandom đenerala Draže. Ali oni žive u slozi, nikada jedan drugom ružnu riječ nisu rekli, iako su bili na suprotstavljenim stranama.
Radenko živi u centru varošice Rudnik, Leko je ostao u porodičnoj kući u zaseoku Zvezda, pet kilometara od naselja. Da li je Leko baš zbog naziva zaseoka tu rješio da živi – ne otkriva za novine.
– Smrt fašizmu – pozdravlja Leko novinare i brata Radenka, sa sve pesnicom na desnoj slepoočnici.
– Za kralja i otadžbinu – otpozdravlja Radenko, posle čega se braća izljubiše, onako srpski, tri puta.
.
da…slozna braca…ima tu simbolike
U zadnje vrijeme sloznu bracu je tesko razlikovati, mozda razlike nikada nije ni bilo, samo nam se cinilo..
Dobro kazes tesko ih je prepoznati , geni su cudo …
koja je to…da ne kazem sta….
svasta moze stati pod ono balkansko nebo, to meni opet nekako znaci da nijedan nema petlje da odrzi stav, mozda je taktika, neko ce uvijek biti na vlasti, a oni se i dalje vole 🙂
Nista novo u ratu :). I ne samo kod nas na brdovitom Balkanu.
U Burmi, Kareni vode rat protiv Burmanskih generala vec preko 60 godina (KNU – Karen National Union). Generali se napokon dovijali pa poveli staru taktiku “zavadi pa vladaj”, te podrzali stvaranje DKBA – Democratic Karen Budhist Army. Od tada, KNU i DKBA su zakleti neprijatelji, ubijaju se, pale sela jedni drugima… A zene i djeca su im u Mae La kampu u Tajlandu (na samoj granici) i tu se nerjetko zaracena braca, zetovi, ocevi i sinovi srecu, dijele porodicne tuge i radosti, pojedu koje jelo zajedno, a onda uprte vrecu brasna na ledja i svako svojim putem.
A da ne pricamo o braci, ocevima, sinovima i rodjacima u Afganistanu i Pakistanu (ovdje pominjem samo one zemlje gdje sam bila i sta sam vidjela) gdje je jedan brat u drzavnoj vojsci ili policiji a drugi u Talibanima.
A krv nije voda.