Logika plivanja.

Svi smo mi culi za logiku i zasigurno je to grana filozofije kojom se najcesce i svakodnevno sluzimo pri razmisljanju, zakljuccima i donosenju odluka.
Svijet oko sebe posmatramo gotovo iskljucivo ocima logike a sama logika je prerasla u neki instinkt na osnovu kojeg donosimo sva rijesenja nadajuci se da su u nasu korist i u nasem interesu.

Ako nesto po nasoj procjeni "nema logike" sigurno da to nesto necemo prihvatiti i necemo vjerovati u to, i to je sasvim razumljiv i ocekivan proces koji i sam koristim i na osnovu kojeg rasudjujem i spoznajem svijet oko sebe.

Problem moze nastati, a nastane, kada mi nasu logiku nastavimo primjenjivati i tamo gdje joj nije mjesto i gdje je ona bespomocna a to su polja nevidljivog i duhovnog svijeta gdje vladaju drugaciji zakoni od zakona materijalnog svijeta koji nas okruzuje.

Zakon gravitacije je nasa svakodnevnica na koju smo se privikli i koji nam je potpuno logican i razumljiv ali kada se covjek po prvi puta nadje u prostoru bestezinskog stanja, onda pocne nekontrolisano trzati rukama i nogama, okrecuci se bez ikakvog reda i smisla. Za takvo stanje i ljudsku smusenost je upravo glavni krivac nasa logika koja nas upucuje na oslonce koji su odjednom nestali i tako je svaki put kada se nadjemo u prostoru izvan naseg materijalnog, logicnog okruzenja.

Mi imamo fenomen novorodjenceta sa urodjenim instinktom da pliva i zadrzi dah a imamo i fenomen odrasle osobe koja se utopi u mirnom moru.
Zasto se tako lahko mirimo sa ovim ocitim paradoksom koji je potpuno izvan nase logike i zasto ne pokusamo da nadjemo odgovore na pitanja koja bi trebala da budu tako jednostavna?
Slabo ko od nas zeli da razmislja o tome da smo svi mi bili jednom dio "drugog svijeta" da smo bili bebe u utrobama svojih majki. Taj period naseg zivota, koji je cinjenica i fakat, cesto zanemarujemo bas iz razloga jer je u suprotnosti sa nasim sadasnjim logickim razmisljanjem, pri tome treba naglasiti da mi pojma nemamo za to nase stanje "drugog svijeta" i samim tim gubimo svako uporiste u logici na koju bi se mogli pozvati da na osnovu nje prosudimo.

Covjek se ne utopi zato sto nije znao da pliva, jer je on to jednom davno znao, vec ga utopi njegova logika posto se nasao u vodi, dakle u "drugom svijetu" i drugacijem okruzenju koje je izvan njegove logike koju on ne moze da napusti panicno trazeci oslonac na koji ga poziva njegova logika a oslonca nema jer smo vec rekli da u "drugim svjetovima" vladaju drugacije logike.
I onda vidimo kako mrtvo tijelo pluta.
Dakle ziv covjek se utopi a mrtav pliva.

Da bi se shvatio "Drugi svijet" ponekad je potrebno samo prepustiti se instinktima i potpuno se opustiti da bi smo plivali na najvecim talasima, tu ne pomaze logika cvrstog tla.

14 komentara

  1. jedan od boljih postova koje sam u zadnje vrijeme procitala

    i naveo si me bas na razmisljanje, jer ja ne znam plivati, ili hajmo reci ne smijem, i tvoje objasnjenje mi itekako ima smisla, jer sam ja veliki zagovornik logike, i vodim se njom u svakom segmentu zivota, a ocito ne bih trebala… i tacno taj osjecaj, u vodi uporno trazim oslonac, logicki oslonac, kojeg nema i zbog cega se budi strah… ne oslanjam se ni trun na svoj instikt…

    bas mi je drago sto sam procitala ovaj post 🙂

  2. @Lockica
    Meni je plivanje jednostavno i prirodno. Ne treba ustvari nista raditi i mozes plivati ili raditi bilo sta i opet plivati. Jedino ne treba traziti logicki oslonac 🙂
    E sad zamisli, da mi pojma nemamo da voda postoji, da niko ne moze reci da je nekad negdje plivao, koja bi to rasprava bila i koji sukobljeni stavovi da li je plivanje uopce moguce 🙂
    A moguce je i vrlo jednostavno, uvjerices se i sama kad jednom budes plivala i sve ce ti biti jasno o cemu sam ti pricao 🙂

  3. hvala ti za post, katran.

    nisam nikada ni kontala zasto umijemo plivati.. i da je to samo do povjerenja u nevidljivo i prepustanja .. 🙂

    ja licno sam luda za vodom.. sad kad sam bila na moru, plivala sam haman do besvijesti, a hej, uopce se nisam bila umorila, ni izbliza 🙂

  4. @Ajni_
    I ja volim vodu i volim da plivam ali ni blizu kao prije kada sam za ljetnih mjeseci provodio vise vremena u vodi nego izvan nje 🙂
    A drago mi je za tebe sto si u dobroj formi 🙂

    Plivanje je u ovom postu koristeno kao primjer u odnosu na nasu logiku na osnovu koje prosudjujemo i posmatramo svijet, i kao primjer kada nasa logika zakaze pri susretu sa drugacijim dimenzijama.

  5. Po meni ,smisao zivota i mnogo bolje od mahanja rukama i nogama je zagnjuriti se i zadrzati dah,a potom isplivati na površinu,izdahnuti pritisak,a udahnuti svjezinu:)
    Najbolji plivači naučili su tehniku plivanja u najtezim vodama,tako da im more dodje kao lezaljka 🙂

  6. Ja mislim da je i riječ logika postala tipa fraze, i čak su i nju ljudi uspjeli ofucati i učiniti da zvuči kao kliše.
    I upravo to “nema logike” je jedna fraza koja nema veze sa logikom u značenju te riječi. Logika nije varijabilna, nije pojam u tečnom agregatnom stanju, promjenjiv i prilagodljiv čovjeku, nego je pojam koji je u čvrstom stanju, sasvim jasan, ali zloupotrijebljen i zato ponekad pogrešno shvaćen.

    Nešto što je metoda zaključivanja, metoda saznavanja, spoznaje, u svom punom i potpunom značenju, treba da ostane takvo, a ne da je čovjek upotrebljava tako da pod njenim plaštom potrpa svoje načina rezonovanja.
    Znači, umjesto “nema logike” vrlo lako se može reći i “ja ne shvatam”, “ja ne razumijem”, “nije u skladu sa mojim načinom shvatanja”, itd itd, a da se ne uprlja taj pojam.

  7. Nekad prije sam se pitala zašto se plašim dubine, i iako znam plivati, uvijek sam svjesna dubine i uvijek mi prijeti opasnost od napada panike…Upravo sam na primjeru plivanja naučila šta je samokontrola, ustvari, odsustvo uobičajene kontrole…

    Sva mudrost je u prepuštanju…ili kako je @Ajni rekla – povjerenju.

    Pimjenjivo na sve segmente života.

    Odličan post. Hvala na podsjećanju na neke epizode iz života, ali i iz snova, jer sam prvi put zaplivala u snovima, i još uvijek najbolje plivam tamo… 🙂

  8. @setnosiva
    Dopada mi se tvoj komentar i u potpunosti ga razumijem.
    Tvoje obracanje je na tragu filozofske sustine i pri tome te moram malo razocarati i reci da u filozofiji i nema bas potpuno tvrdih ili odredjenih agregatnih stanja, pa tako ni pod pojmom logike ne mozemo nedvosmisleno, van svake sumnje, ustvrditi tvrdo agregatno stanje.
    Nesto poput leda koji je u tvrdom agregatnom stanju ali isti taj led kad se otopi pretvori se u tecno agregatno stanje, tako se i danasnja logika razvodnila u odnosu na njen nastanak i prvobitnu definiciju pa ja sada i ovdje komotno mogu da se pitam o kojoj logici cemo da pricamo; O formalnoj, klasicnoj, simbolicnoj, matematickoj, ili o logici koja se pretvorila u retoriku?
    Ili mozda o sveobuhvatnoj logici koju cemo onda nazvati dijalektikom ili analitikom?

    Pitanja je mnogo i ne zelim ni da spominjem intuitivnu, relevantnu ili fuzzy logiku, vec cu reci da sam ja u svom postu koristio pragmaticnu logiku (common sense) onu logiku koja je takoreci dostupna svima nama podjednako i na osnovu koje najjednostavnije mozemo uporediti argumente sa njihovom vrijednoscu i na osnovu toga donositi zakljucke 🙂

    Puno pozdrava

  9. Tvojim postom sam se vratila u djetinjstvo.Sjecam se da me je daidza rahmetli bacio u jezero,galamio i psovao da masem rukama i nogama,mozda mi je bilo 7 godina.Par godina poslije bjezeci od noza ponio me je Vrbas,ali zahvaljujuci tehnici plivanja i ronjenja isplivala sam na drugu obalu.Kad napravim paralelu,u jednom momentu me je bacio da se grcam i borim za zivot,u drugom spasio od sigurne smrti.Rahmet mu dusi!

Komentariši