Test prolaznosti vremena – Rekapitulacija

Prije godinu dana objavio sam post koji je bio zamisljen kao neka nesvakidasnja i posebna igra, post kao svojevrstan experiment i test prolaznosti vremena.

Ideja  je bila da pricamo o bilo cemu i onda nakon godinu dana da se pokusamo prisjetiti toga o cemu smo pricali, da tu vremensku distancu od godinu dana sublimiramo i dozivimo kroz nase vlastite mjerne jedinice i dimenzije.

Prvi se javio @NKTB i saznali smo da mu je velika zelja da polozi A kategoriju i da onda tako na motoru jezdi prostranstvima u slobodi i zadovoljstvu.

Evo, nakon godinu dana, siguran sam da nije polozio tu tako jednostavnu A kategoriju. Jer, nas je @NKTB takav karater, arhetip epske zrtve, uloga koju je sam sebi dodijelio i u kojoj se najlagodnije i najsigurnije osjeca. U godini koja je prosla uspio je da padne sa skele, da izazove pozar u kuci, da kasni, da ga kaznjavaju zbog sitnica, a koliko li se tek puta cekicem po prstima opalio necemo ni brojati.  Sve je to uspio u godini dana ali sam siguran da nije polozio A kategoriju. I nece nikada ni poloziti, jer uvijek ce postojati neka okolnost, neki uzrok koji ce ga onemogucavati u bilo cemu, uvijek ce neko ili nesta biti krivo za neuspjeh. Pad sa skele, pozar u kuci, policajac koji kaznjava, samo su potvrda i dokaz teorije lose sudbine jedne neduzne i prepostene duse kojoj vanjski faktori izmedju ostalog onemogucavaju i to da polozi A kategoriju, onemogucavaju sve ono sto bi htjela i sto bi po prirodi stvari trebalo samo od sebe da se desi, a ne desava se.

Postoje ljudi koji stoje u sumi, koji se ne krecu kroz zivot. Za takve ljude vrijeme ne igra bitnu ulogu i nije vazno da li ce proci godina ili dvadeset godina, sve ce biti isto, stvari se nece pomjeriti same od sebe.

@vasionka je rekla da je uzbudjena jer ucestvuje u zivotu.

Te noci, prije godinu dana,  su bili izbori u Crnoj Gori koje je @vasionka sa uzbudjenjem pratila (bilo je napeto)  i istovremeno pisala uzbudljive komentare kojih se sada pokusavamo prisjetiti. Ako se komentara i ne sjecamo onda se sigurno sjecamo proslogodisnjih izbora u Crnoj Gori i to sjecanje i ta vremenska distanca sada je upakovana u vremenski okvir od jedne godine.

Izbori su bili i prosli, i bez obzira kakav je rezultat bio tada, veceras, godinu dana poslije, nemamo nikakvih uzbudjenja  zbog proslogodisnjih crnogorskih izbora.  Tako nekako izgledaju vecinom gotovo sva uzbudjenja, a mi bi trebali da naucimo da kontrolisemo uzbudjenja, ako smo ikako u mogucnosti da ovladamo tom vjestinom. Za takvo sto vrijeme je najbolji ucitelj.  Jer, bice opet nekih novih izbora, nekih novih finala Lige sampiona i svjetskih takmicenja, bice stihova i samo jos jednog dana. Veliko je znanje prepoznati i njegovati pravo uzbudjenje, koje ce da traje i koje vrijedi  duze od jedne uzbudljive noci.

Ako postoje tajna drustva, ako imaju znanja kojima kontrolisu i vladaju svijetom, onda su to znanja o vremenu, ljudima kroz vrijeme i njihovim uzbudjenjima. Tako da i mi vec sada mozemo znati da momentalno postoje  desetogodisnja djeca koja nemaju nikakvog interesa za bilo kakve izbore niti ih bilo kakvi politicki izbori uzbudjuju, ali da ce tu istu djecu za dvadesetak godina itekako uzbudjivati  neki novi izbori, mozda na isti ili slican nacin kako su uzbudjivali  @vasionku proslogodisnji izbori.

Isto tako, postoje ljudi kao NKTB koji mi je prosle godine rekao da cu ja zaboraviti proslogodisnji post  i da se necu sjecati sta sam pisao prije godinu dana. Tako da ove sad analize i ne bi trebalo da bude, da sve bude zaboravljeno. Postoje dakle ljudi koji su u stanju za godinu dana da zaborave puno krupnije stvari i obecanja od obicnog posta koji mozemo smatrati bezazlenom igrom.

Sve su to znanja koja mogu da se iskoriste i koja su vrijedna  za one koji ih posjeduju.

Ako neki drvosjeca ima znanje da je zimi potraznja za drvima veca nego ljeti, pa ta drva obezbjedi ljeti po nizim cijenama da bi ih prodao zimi po vecim i tako ostvario dobit, kakvu tek dobit i korist mogu da ostvare tajna drustva koja imaju puno veca znanja od jednog drvosjece, i ciji raspon znanja se proteze na vise decenija i vijekova  a ne na jednu sezonu kao kod drvosjece.

Zivot u razlicitostima, razumijevanju i uvazavanju istih – Napisao nam je @hajjenezir  i konstatovao da je to vrlo optimisticno u odnosu na profil interesovanja vecine blogera. Tog proslogodisnjeg kraja augusta jos je bilo gostiju kod naseg nezira, a sadasnji kraj augusta  je idealna prilika da se sumiraju neki rezultati i uporedi proslogodisnja sezona sa ovom. Nadam se da je ova sezona dosta uspjesnija od prosle. Dakle, godina dana je idealan okvir da se uporede poslovni rezultati,kao i mnogi drugi rezultati iz kojih mozemo da izvucemo razne analize i na osnovu tih analiza poboljsamo i unaprijedimo svoje poslovanje . Sve su to znanja od velike koristi za covjeka i nista se ne desava samo od sebe.

@derSteppenwolf je te noci prije godinu dana, vidjela mjesec  koji je bio gotovo pun, a veceras ako pogleda vidjece samo pola mjeseca. To je tako zato sto je lunarna godina kraca za deset dana od solarne. Dakle, da je prije desetak dana pogledala u nebo vidjela bi isti oblik mjeseca kao prije godinu dana, vidjela bi pun mjesec. Za vrijeme jedne godine zaista moze dosta toga da se nauci, od poslovnih statistika i analiza, preko smjene godisnjih doba i kretanja nebeskih tijela do stanja srca.

A upravo je @Lovica napisala stihove – „Srce je ludi gusar, pijan i mlad…“

-„Gdje nas ovo vodis?“

-„Sta srce zna o tome?“

Evo @Lovice, doveo sam nas do ovog mjesta gdje smo sada.

Sta srce zna o tome?

-„Zasto voz ide brze nocu nego po sinama“

Bila je recenica koju je napisla @romanoff i ta recenica kao da se desila prije par dana a ne prije godinu dana. Zasto nam se neke stvari cine blize od drugih i pored toga sto nam se obracaju sa iste vremenske distance, cak nam se ponekad vremenski puno udaljenije  stvari cine blize od nekih koje su se nedavno desile. Neka slova, neke slike kao da lebde tu pored nas, tako svjeza i tako ziva, a te slike se desile tako davno da vise sa sigurnoscu ne mozemo tvrditi da li su bile stvarnost ili samo san.

@romanoff nam je ispricala jos neke veoma intimne stvari, stvari koje se mozda pricaju samo najboljim prijateljima i drago mi je sto je ovaj blog i citavo nase proslogodisnje sijelo dozivjela na taj nacin da nam se moze otvoreno i iskreno povjeriti, kao najboljim prijateljima.

Na tom sijelu dotakli smo se i spomenara i @graciasalavida nas obavijestila da je njen spomenar, kojeg su oni zvali lexikon, jos uvijek ziv, i zaista poslije toga na svom blogu je objavila slike svog spomenara a ja sam sa uzivanjem gledao.  Ono sto se kaze moze da se zaboravi a ono sto je zapisano ostaje da svjedoci, to smo najbolje vidjeli na primjeru spomenara od @graciasalavida. Jer gdje su sada moja „osjencana slova“ osim u mojoj glavi a i tu su nejasna i gube im se konture i nije moguce procitati ono sta pise.

@rara je konstatovala da bi bio cool spomenar u kog bi se upisali svi bloggeri, a ja konstatujem da je cool @rarin glas, njeno recitovanje i pjevanje koje sam u medjuvremenu negdje cuo. Tako nevino i naivno, gotovo bezgresno, i bas mi se svidjelo.

@kurtizMami je bila malo jedna godina pa smo otisli u kosmos raspravljati o svjetlosnim godinama, a godina je uvijek ista samo su razdaljine razlicite, od te razdaljine zavisi nasa bliskost ili udaljenost, s tim da i ono sto je fizicki udaljeno svjetlosnu godinu moze biti blize od nekog s kim se dotices ramenima. To su vec neke druge teme i neke druge dimenzije.

@Senjorita me pitala da li volim voziti auto i sjecam se kako sam pisao da volim nocnu voznju a nekidan citam da je jedva prezivjela vozeci auto i za sekund izbjegla nesrecu, sve u razmaku od jedne godine, a price kao da su se nadovezale jedna na drugu.

Imao bih jos puno toga svakom od vas da kazem, mogao bih o svakom od vas napisati poseban post i analizirati ono sto smo pricali prije godinu dana. Pokusao sam u najkracim crtama da ovaj svoj test prolaznosti vremena  privedem kraju i podsjetim sve nas kako godina dana brzo prodje. Vrijeme je najvrijedniji resurs koji imamo i zato ga koristimo na najbolji nacin, na srecu i zadovoljstvo nas samih i onih oko nas.

Zahvaljujem svima koji su ucestvovali u ovom mom malom experimentu i od srca vam zelim sve najbolje.

Sretna Vam Nova Godina!

19 komentara

  1. Moram da priznam, smijala sam se tvom opisu o Nikici😄🥰

    Da, vidiš, što je najsmješnije od svega, pošto sam poštovala znakove vozeći se i pošto se ufatila kolona iza mene onih vozača koji bi vozili malo brže, iako ima ograničenje, ja sam htjela što prije da skrenem da oni iza mene ne čekaju, jer sam im i tako digla živac, a na kraju sam ja sam mogla da zalijepim. Zbog toga, a i auta na plin… Prema tome, što god život da donosi, lekcija je, bez ikakve žurbe, i tako će biti ono propisano.

    Cool ti je post👍🏻

    1. U strpljenju je spas draga moja @Senorita Bandida.
      Da nam je neko prije godinu rekao da moramo cekati citavu godinu da bi opet komunicirali, cinilo bi nam se predaleko,
      a evo to sto nam se nekada mozebiti ciniti predaleko upravo se desava 🙂
      Drago mi je da ti se dopada post.

  2. Puno toga se desi za jednu godinu, zaista. A puno toga se i ne desi, zaista.

    Teško mi je povjerovati da je prošla godina od tvoje bezazlene igre i da smo sada na mjestu na koje si nas doveo 😊

    Šta srce zna o tome…ono je ludi gusar, pijan i mlad.

    A mi smo za godinu stariji. Bliži nečemu, dalji nečemu. Sve zavisi od perspektive, znanja,stanja.

    Interesantan presjek toka života. Bijah tada na nekoj udaljenoj planeti i posmatrah svijet odozgo, zadivljeno, ne primjetivši da se tok odozgo odigrava mnogo brže, strmoglavije. Otuda onda i moja zacuđenost otkud nas ovdje, u Novoj godini.

    Pa, kad smo vec tu, živjeli 😊

    1. Tako daleko a tako blizu 🙂
      Tu sam ja, zarobljen sa puno posla i svojim sitnim navikama.
      I nesto kontam, koja korist bilo kome sve i kada bi imao brzinu svjetlosti ako je udaljen godinama od onoga sto ja uspijem postici u par koraka.
      Evo, pije se kahva, ona prva jutarnja, to sitno zadovoljstvo i navika koja meni puno znaci.
      I sta bih ja sa brzinom svjetlosti ako bi kojim slucajem od te moje jutarnje kahve bio udaljen svjetlosnim godinama?
      Ovako sve postignem u par koraka i polahko shvatam da je tih, ili nekih drugih, par koraka nekada vrijednije od brzine svjetlosti,
      i ta me spoznaja cini sretnim, zadovoljnim i zahvalnim.
      Mislim da je poenta srece u zivotu spoznati vrijednosti tih svakodnevnih naizgled sitnih stvari koje imamo i koje nas okruzuju,
      a koje su puno vrijednije nego nam se cesto cini.
      Suncu ce upravo trebati 8 minuta i 20 sekundi vremena da bi nas obasjala njegova svjetlost, koja naravno putuje brzinom svjetlosti 🙂
      A meni ce trebati samo tren, kraci od jedne sekunde, da moj pogled stigne do sunca, pa kako ne biti sretan, kako ne biti zahvalan,
      a sve to uz ovaj relaksirajuci i opojni miris tople jutarnje kahve 🙂

  3. Hvala Undine i tebi na lijepim riječima, nije da sujeti ne gode, ali ćemo objektivnost nadrediti plemenitoj namjeri u kreiranju našeg online i timeline blogerakog spomenara. Pa ću u sekciju “to do NOT” liste boldiranim slovima za narednu godinu ubilježiti i jedan dugoročni cilj, a to je da me crna guja više nikad čak ni u ludilu ne prenese da se primaknem bilo čemu što čak i liči na neki mikrofon 😅

    1. Ne znam sta se to tako strasno desilo pa ti mikrofon postao tako odbojan.
      Ako ne zelis da pocatis druge svojim glasom i svojim recitacijama, onda bar za svoju dusu,
      snimis nesto i samu sebe slusas.
      I dok tako slusas sopstvene recitacije, pokusaj na osnovu glasa koji ti odzvanja u usima da analiziras osobu,
      kao da se radi o nekome drugom a ne o tebi samoj 🙂
      Mozda otkrijes zanimljive svjetove i carolije kojima te ni crna guja ne moze prinijeti 🙂

Komentariši