U svojoj mašti puštam prave da putuju u beskonačnost.
Ne postoji soboslikar koji je u stanju povući dvije potpuno paralelne linije duge 5 metara a da je razmak medju njima 4 metra.
Odstupanja mora biti, bar jedan milimetar. I recimo da je odstupanje minimalno, taj jedan milimetar, našem oku neprimjetan, a onda zamislimo da te dvije prave nisu ograničene na 5 metara već ih produžimo u našoj masti u beskonačnost. Mada se činilo da su linije paralelne, sa minimalnim odstupanjem od jednog milimetra, već kod prve predjene svjetlosne godine vidjet ćemo da linije više nisu paralelne a da se početni razmak među njima od 4 metra povećao na desetine kilometara. Ako prave i dalje pustimo da putuju razmak će se sve više i više povećavati i dolazimo do zaključka, prostog, matematički dokazivog, da što više putujumo sve se više razilazimo.
Ovim primjerom želim da dokažem da beskonačnost i budućnost postoji.
Teško da neko ovo moze smatrati bilo kakvim dokazom postojanja budućnosti.
Zato je neophodno da ne prestanemo maštati i ne zaustavimo naše prave u njihovom putu, već ih pustimo da i dalje putuju i da se razmak medju njima povećava do u beskonačnost.
Ako tako postupimo i ako imamo razvijenu maštu, onda ćemo vidjeti da će u jednom momentu naše dvije prave dostići maksimalnu međusobnu udaljenost i onda ce od tog momenta početi jedna drugoj da se približavaju sa suprotnih strana.
Kako ovo slikovito objasniti?
Zamislimo opet neki sat sa dvije potpuno iste kazaljke koje su se poklopile na 12 sati. Neka je neka čestica prašine medju tim kazaljkama dovoljna da ne budu potpuno paralelne. Onda te dvije kazaljke pustimo i produžimo u našoj masti i izvan okvira zamišljenog sata i izvan okvira naše galaksije. Jedna će krenuti lijevo a druga desno. Sto vise budu putovale kazaljke će se sve više razilaziti i razmak medju njima će se povećavati. Neminovno ja da ce se jednom toliko puno udaljiti jedna od druge da će se početi približavati same sebi sa suprotnih strana i da će se ponovo poklopiti na zamisljenom broju 6.
Tako i mi, bez obzira koliko se jedni od drugih udaljili, jednom ćemo se opet sresti na nekom broju 6.
Gnoza u svom punom značenju.
Bravo!
Ti sa svježom frizurom i šminkom, lješkariš nakon večere, odmaraš jedan dan u sedmici 😊
kad sam bila dijete stalno sam razmisljala o ovom zadnjem dijelu, mislim vidim apsolutno zasto se te linije nalaze, a moje razmisljanje je bilo vise u smislu kao “ni jedna linija nije u potpunosti ravna linija, “ravno” ne postoji, ali nesto mi bilo ofirno o tome pricati na glas.
Lijepo je u duši ostati dijete zauvijek 😊
Ima vremena, doći ćeš u situaciju kada se i tvoje karte poklope a budeš toliko sigurna pa ti tada ništa neće biti ofirno, ni ono što kažeš ni ono što uradiš 😊
Drago mi je što ste romantizirali geometriju, ali paralelne prave se nikad ne sijeku jer su istog smjera, pravca i intenziteta, a ako postoji odstupanje i nanometar, onda nisu paralelne. LauraTesla, reci him! 😁
Nego, nisam ja za matematike, meni je fascinantnija informacija iz likovnog da “linija u prirodi ne postoji.” Kakoooo?
ustvari, ne moraju biti istog smjera i intenziteta*, ali se, svejedno, nikako ne sijeku
A ti bi kao nesto da deromantizujes nekim formulama gdje se paralelne prave nikad ne sijeku, i gdje su istog smjera, pravca i intenziteta 😊
Mozda ti takve prave i možeš da zamisliš, ali one u prirodi ne postoje 😊
Jer, da postoje, kiša kada bi se jednom spustila nikada se više ne bi uzdigla. Te tvoje “paralelne prave” nikada ne bi mogle opisati krug, jer svaki je atom paralelna jedan drugom, u nanometer, a opet se svi razilaze 😊 Takve prave kada bi jednom krenule nikada se više ne vi vratile i vrijeme bi stalo, ali ako ce biti lakše, zamisli samo jednu pravu, bez ikakvih paralela, zamisli i pusti je njenim putem neka plovi u beskonačnost.
Zar ti sve tvoje ne govori da će se kad tad ona morati vratiti na mjesto sa kojeg je krenula?
Jer kakva bi to bila beskonačnost ako na njenom putu nije sve ono što je bilo i sto ce biti. Vratila bi se i slučajno a ne već određenom savršenom Kreacijom 😊
Upravo i imam taj “problem” što mogu da zamislim vremensku vječnost i prostornu beskonačnost u kojima se jedna prava u jednom trenutku i s jednog mjesta kontinuirano produžava, ne ukrug da se vrati na početak, nego linearno pravolinijski u vječnost i beskonačnost. E sad, šta to meni govori? Da, ako se prava ne ograniči smjerom i intenzitetom, ona je sama po sebi beskonačna, zato u prirodi i ne postoji jer je priroda 3D, ali postoji u bezdimenziji, kao Svugdje i Uvijek Sveprisutna.
Poslužicu se jednom starom dosjetkom gdje ću pokušati ograničiti tu tvoju pravu koja se sa jednog mjesta kontinuirano produžava, ne u krug da se vrati na početak, nego linearno pravolinijski u vječnost i beskonačnost.
Zamisli recimo jednu olovku od 20 cm. Onda ćemo tu olovku prepoloviti na dva dijela od po 10 cm. Onda ćemo prepoloviti taj dio od 10 cm. Zatim ćemo prepoloviti dio od 5 cm, i tako ćemo beskonačno poloviti dio koji nam ostane. Nikada se neće desiti, nezamislivo je, da će biti dio koji je nemoguće popoloviti. Sta god da ostane, najsitniji atom, i njega polovimo u nedogled. Dakle, tvoja prava je krenula od polovine olovke, i na svome putu u beskonačnost polovi ono što je pred njom. Kreće se linearno, pravolinijski, kontinuirano se produžava, u vječnost i beskonačnost. Ali mi vidimo olovku ispred nas, i vidimo da je ograničena, bez obzira što u toj olovci tvoja prava putuje pravolinijski u beskonačnost.
Moramo se dakle uzdići dosta visoko, u stvarnu beskonačnost da bi mogli vidjeti kako prava pravi savršen krug i susreće se na svom početku 😊
a da, sad si me podsjetila odakle sam krenula sa ovim razmišljanjem, moja teorija je da ne postoji zbog gravitacije
Raro, fraktali.
Preporučujem iščitavanje😊
Prva mi je greška u razmišljanju – priroda nije samo 3D.
Može preporuka, a da nije Poenkareova teorema i onaj ekscentrični Rus jer meni treba digitron i da saberem dva d dvocifrena broja 😅 usput sam zalutala u teoriju struna, ne znam kako.
Moja ti je preporuka da malo više romantizujes svoj ugao posmatranja, bez obzira da li se radilo o teoriji struna ili najdužim mogućim zimskim pamučnim gaćama 😊
Malo pojašnjenje.
Tamo negdje polovinom januara pisao sam post “Ljubav u doba corone”, bila je subota, bas kao i sinoć sto je bila, i taj post iz januara prva je komentarisala @vasionka, bas kao i sinoć sto je.
Sinoć sam mogao @vasionki na njen komentar jednostavno odgovoriti, hvala, ali bas u tom trenutku jedna od mojih pravih je napravila puni krug i vratila me u januar, kada je @vasionka bila sa svježom frizurom i šminkom, lješkarila nakon večere. To je ona tako napusila, i mogla je ona sinoć biti bilo kakva, moja prava se vratila u januar i prikazala mi je bas onakvu kako sam sinoć i napisao. Ako bi se kretali samo pravolinijski onda ni sjećanje ne bilo moguće, zar ne 😊
Medutim, sigurno postoje i manje prijatna sjećanja i ljudi koji ih pamte ne žele da se vraćaju na njih, žele da njihova prava putuje pravolinijski, da se nikad ne vrati na neugodna mjesta. Mislim da ipak mi odlučujemo, i moramo odlučivati, u kojem pravcu ćemo puštati naše prave, da nam uvijek na radost i zadovoljstvo prave savršene krugove 😊
Te noći u januaru, ti si @raro bila u najdužim mogućim zimskim pamučnim gaćama, i zar to nije bilo romantično, pogotovo iz ove ljetne perspektive 😊
Dobro. Ako je prava, recimo, sjećanje, zamislit ću da se ona vraća u neku vremensku tačku od 16. januara ove godine. Sad smo opet sjećanjem u onom danu kada si napisao taj post. I tada sam zamislila da je bila subota jer si ti tako napisao. Međutim, kad sam provjerila na kalendaru jer sam se prepala da sam fulila dan, sjeća se olakšanja jer nisam ja fulila nego ti 😀 Sjećam se da sam ti i tada htjela to napisati, no predomislila sam se jer je tvoj post književnog, a ne matematičkog karaktera i može da bude bilo koji dan koji ti kažeš da jeste, no kalendar kaže da je bila nedjelja. I tvoje postove moj mozak čita s preporukom „zamisli“. Isto kao što sad zamišljam sat i na njemu dvije kazaljke koje, a ako se rotiraju oko svoje ose, mogu da budu i paralelne i da se sijeku. Međutim, zaintrigiralo me s naučnog aspekta, što dvije paralelne prave ne mogu da se sijeku, osim ako postoji odstupanje od paralelnosti, ali ako postoji, onda i nisu paralelne. Ali, pošto ja stvarno nemam pojma o tome, a zabavlja me zamišljanje iz više razloga, zamolila sam Vasionku da mi i ona preporuči nešto konkretno za čitanje (ali ne sa umjetničkog nego naučnog aspekta i ne iz kategorije zamisli već provjeri) na ovu temu jer moj mozak ne apsorbira algebru, ali geometriju bio moooožda mogao, jer je vizuelno predstavljiva pa imam neku konkretnu (čak i ako je apstrahirana :D) predstavu.
Zar misliš da nisam pretpostavio da će neko pametan pogledati kalendar i obradovati se kad ugleda da je 16 januar, kada je objavljen post bila nedjelja 😊 Da, znao sam to, i zbog toga u svom prethodnom komentaru govorim da je post pisan polovinom januara i nisam spomenuo 16.januar, već ti spominješ taj datum. Polovina januara je bila subota @raro, a već 16. januar je više od polovine 😊 Post je pisan u subotu a objavljen u nedjelju i to su dva pojma i možda postoje razlozi za to koje ti ne možeš znati. Ono što znaš je datum objave posta i slijepo vjeruješ brojevima a ne meni koji pisem o polovini januara, ne želiš da zamisliš tu polovinu januara i da se i brojevima i matematikom spustiš u subotu 😊 Ne dozvoljavam ni te sitne propuste kad mi ih neko traži ☺️ post je pisan u subotu a objavljen u nedjelju, ja gledam suštinu a ti formu. Isto kao sto možeš sada reci da kalendarski ovaj komentar pišem u ponedeljak a ja sam jos uvijek u suboti kada je nastao ovaj post 😊 imam jedan post koji nije ni objavljen a ti imaš pravo reći da ne postoji jer kalendarski nema datuma i nema datuma objave tog posta 😊 slobodno mi možeš povjerovati da je istina ono što pišem, a ako ne želiš da mi vjeruješ već bi radije da provjeriš, onda pročitaj i komentare na taj post od 16. januara pa ćeš vidjeti da je dogovorena subota kao slobodan dan, bas idealno vrijeme da se dvije prave susretnu negdje u prostoru 😊
———— x——————–x————————————x (ovdje također postoji komentar, neverbaliziran)
Naravno da postoji, bitno je prodrijeti u suštinu a forma je manje važna 😊
A ja vrlo dobro razumijem suštinu tvojih komentara bez obzira u kakvoj ih formi prezentiras 😊
Nemre sušina brez forme ni obratno, al aj da ti vjerujem brez dokaza i činjenica, onako, na lijepe postove 😊
Kakve dokaze želiš?
Ako ti kažem da je večeras na nebu savršeno lijep mlad mjesec, čija prava je kao preslikana iz mog posta, i tačno se vidi kad je krenula i gdje ce završiti. Kako sada da ti dokažem mlad mjesec na nebu ako ti to ne vidiš i ne osjećaš, a jos manje vjeruješ? Idi trci po kalendar i pogledaj da li je večeras noć mladog mjeseca 😊 Meni je lahko, ne moram, i nisam u obavezi bilo sta da ti dokazujem, ali mogu misliti na kojim će mukama biti neki tvoj budući partner kada ti bude morao dokazivati ljubav 😊
Ko kaže da ne može suština bez forme, kakva je to materijalistička postavka?
Doduše čovjek veoma rijetko i veoma teško pojmi bez obrazaca, što ne znači da nije odveć smjelo tvrditi da suština ne može bez forme.
Ja kažem i vjeruj mi na riječ, onako čisto bez dokaza :))