Bus

Putovao sam busom sa sjevera Njemačke za Bosnu. Kao prevozno sredstvo bus mi je najmanje drag i više se i ne sjećam kad sam ga zadnji put koristio. Sjedio sam sam i koristio oba sjedišta koja su mi bila na raspolaganju, a to je vrlo bitno kada se busom putuju duge relacije. Na kraju dana smo stigli u Minhen i tu su trebali da udju novi putnici i onda nastavljamo dalje za Bosnu. Ne volim da iko pored mene sjedi i vec sam bio napravio mrzovoljan i strog izraz lica u nadi da ću odbiti svakog onog ko pokuša da sjede do mene. Bilo je dosta putnika i bus se već lagano popunjavao a ja sam i dalje sjedio sam. Onda je ušla ona, mis svijeta, top model. Ne zna se da li je ljepša ili zgodnija. Duga crna kosa i crne čarape. Nikako se nije uklapala svojom pojavom u ambijent nekakvog busa dok je svojim veselim okicama razgledala gdje moze da sjede. Osjetio sam da je kritičan momenat i jos sam se vise smrknuo i želio djelovati sto neprijatnije da bih izbjegao i ovu ljepoticu kao saputnika koji sjedi na sjedištu do mene. Više sam volio sjediti sam nego da ona sjede do mene, i pored njenog atraktivnog izgleda.

Ali kao sto me moj unutrašnji osjećaj rijetko vara, tako me ni ovaj put nije prevario, i već sam vidio kako je zastala pored mene, dok je moja glava bila pognuta, kao ne primjećujem je, kao imam bezbroj problema, kao nisam dobar. Ljubazno je pitala za mjesto i pogledi nam se sretose, a ja pomislih kako li je teško odbiti ovakve vesele okice u bilo čemu. Nisam imao kud, ustadoh da sjede do prozora, jer ja nikad ne sjedim do prozora posto tada nemam šanse da ispruzim noge. Sjela je pored mene i nije ništa govorila, a nisam ni ja, posto inače teško uspostavljam konverzaciju sa nepoznatim ljudima, i nikad prvi.

Nikada neću razumjeti ljude koje prvi put vidim na putovanju i čitavu mi svoju biografiju ispričaju, do najintimnijih detalja, a prvi put me vide. A smiješno mi pravo bude kad me neko od saputnika počne zapitkivati, sta radim, bračni status, gdje i zašto putujem, i tako te skroz lične stvari pita me neko koga prvi put vidim. Počnem se jednostavno smijati i kažem da imamo lijepo vrijeme, i počnemo o vremenu pričati.

Već je pala noć i moja atraktivna saputnica nije ništa pitala, na čemu sam joj zahvalan, i ne samo da nije ništa pitala već je izgleda i malo zadrijemala. U jednom momentu spustila je glavu na moje rame i mogao sam da osjetim njen miris, a na mirise sam posebno osjetljiv, a miris nje mi se dopao. Spavala je a ja sam se pitao kakva su me ovo iskušenja snašla.

Nekad sam zadrijemao i ja, spavao i budio se, dok noć svuda oko nas a u busu tišina i tama, samo ona prigusena plava svjetla kao da romantiku prave. Moja umiljata saputnica lijepo se ususkala i izgleda da joj je vrlo ugodno. Ujutro, negdje na pola Bosne pravimo pauzu i ja svojoj saputnici predložim toplu supu ili espresso, što ona odmah prihvati. Sjeli smo u restoran i rekao joj da ću joj sada ispričati istinitu priču koju mi niko ne bi povjerovao i da će mi samo ona povjerovati.

Desilo mi se da mi je prišla mis svjeta, top model, a nikad se nismo ni vidjeli niti se poznajemo. I tako, ta ljepotica pri prvom susretu cijelu noć je spavala sa mnom. Cijelu noć njena glava bila na mom ramenu, zar to nije priča u koju bi rijetko ko povjerovao.

Ona se odvalila smijati, i kaze, da, istina je, cijelu noć smo proveli skupa, i cijelu noć smo skupa spavali. To znamo samo nas dvoje.

Izašla je u Zenici i jednu pusu mi poslala dok sam je gledao kroz prozor.

Niti znam kako se zove niti sam je ikada vise vidio.