Zrno soli

Ostvari se želja a meni teško razaznati da li se prvo rodila želja pa se onda ostvarila ili se prvo ostvarila pa tek onda shvatim da sam baš to želio.

Što poželim to i dodje.

Tiho i samo.

Kao da nije moja želja bila.

Sve što dodje, tiho i samo, jednog dana ode.

Gotovo na isti način kako je i došlo.

A meni ostane zrno soli na vrhu jezika.

Da me sjeća kako život sladak i gorak zna da bude.

8 komentara

  1. “Ostvari se želja a meni teško razaznati da li se prvo rodila želja pa se onda ostvarila ili se prvo ostvarila pa tek onda shvatim da sam baš to želio.”

    Nekoliko puta mi se desilo😊, kod najljepših stanja, događaja, doživljaja.. (nisam navela stvari, jer su u svemu učestvovale osobe).

    Usudila bih se reći da se ovakve želje prvo ostvare, a tek onda požele, jer nije da se takvo nešto uopšteno nije poželjelo – jeste, ali način ostvarenja, svojstva i karakteristike ostvarenog su za mene nešto što potiče iz emanacije. Ne bih ja to sebi umjela odabrati baš na tako svjetlucav i divan način.

    Konačno prekidam priču o svojim iskustvima i osvrćem se na atmosferu i ton iz ovoga posta, što otpočetka želim.
    Previše je ljudi, među njima i ja (sada već djelimično), koji nisu svoji na svome u sebi kada su nepotpuni, a svi smo se mi sa nepotpunošću susreli i susrećemo se. Kod tebe fascinira što izgleda da ne moraš primjenjivati posebne tehnike (povučene iz iskustva) da bi držao tu nepotpunost na mjestu koje si joj voljno izabrao; te tehnike, ako ih uopšte više tako možemo nazvati u konkretnom slučaju, su autentični, prirodan dio tebe. Takav si potpun usred svih armagedona, ali još važnije i usred svih najljepših ljepota koje oduzimaju dah i prijete armagedonskom “izbacivanju iz šina”.

    Kad sam već ovoliko odužila, da kažem i ovo:
    Postoji tako mnogo razloga što postoje (i traže da se iz njih međusobno) uči muški i ženski princip. Oduvijek sam osjećala da je naprijed opisano, što smještam u ekskluzivno muški princip za što imam sijaset argumenata, nešto iz čega stabilna žena treba učiti, da bi bila sposobna iznijeti više života i stabilnih dobrobiti na svojim plećima, a ne samo svoj. Kako je ovo jako zahtjevan proces, treba biti uz primjere i učiti iz njih još od doba razumne djevojčice.
    Na kraju, prijavljujem jednu temu, koju bih voljela da obradiš baš ti.
    Šta (arhetipski) muški princip treba učiti iz (arhetipskog) ženskog principa?

  2. Zahvaljujem se na ovako opširnom komentaru kojeg sam sa uživanjem čitao 😊
    Neosporno je da si vrlo pronicljiva i da kada se upustiš u analitiku ljudske psihe to radiš gotovo nepogrešivo.
    Možda da napomenem da ja nisam toliko stabilan na svojim šinama koliko se čini, i što se ide brže veće su šanse ispadanja, a ne postoje toliko prostrane šine sa kojih se ne može pasti. Šine su uvijek uske i duge, gotovo je nemoguće na dugom putu ne skliznuti sa njih.
    Ali kada jednom padneš onda znaš kako to izgleda pa sljedeći put ideš lagano, ne žuriš i dobro paziš na krivinama.
    Nekad se stvore i lude misli da se progresivno poveća brzina, da se ide do maksimuma uz svjesnost da to vodi ispadanju sa šina, i da to ispadanje bude bas onako spektakularno, gdje nema preživjelih 😊
    Iskušenja su svakodnevna, a šine uske klizave, ne znam ni sam kako sigurno ostajem i opstajem na njima, samo znam de ce tako i ostati, možda zbog toga što sada sasvim lagano vozim i ne brinem o ispadanju već uživam u krajoliku 😊

    Tešku si mi temu zadala, a što je teže meni draže 😊
    Možda ja nisam dobar kao savjetnik niti sam dobar kao primjer da se neko ugleda na mene ili da nekom budem učitelj. Možda je moje znanje nedovoljno da bih ga drugim prenosio, i možda i ono sto znam ne znam na ispravan način da prenesem. Umijem da prepoznam i da proniknem, a to ne mogu na druge da prenesem, to jednostavno bude dio mene.
    O muškom i ženskom principu ne bih ti imao puno sta reci, zato ću napisati jedan istinit događaj koji mi se desio ovdje na blogu i mislim da ce to biti solidan primjer da analiziras musko/ženske principe i ono sta se moze naučiti i doznati i konkretnog primjera.

  3. “kada jednom padneš onda znaš kako to izgleda pa sljedeći put ideš lagano, ne žuriš i dobro paziš na krivinama” – ovo bi bilo ispadanje iz šina.

    “Nekad se stvore i lude misli da se progresivno poveća brzina, da se ide do maksimuma uz svjesnost da to vodi ispadanju sa šina, i da to ispadanje bude bas onako spektakularno, gdje nema preživjelih 😊” – a ovo bi bile lude misli o armagedonskom ispadanju iz šina, što nije isto kao ispadanje iz šina.

    To su te razlike koje čine dobrog savjetnika, čak i kada savjetnik misli da ne može na druge prenijeti vlastitu sposobnost prepoznavanja i pronicanja.

    Biće mi zadovoljstvo čitati😊

Komentariši