Čujem neki dan izjavu da je strah jači od ljubavi. Znam ponešto i o strahu a ponešto i o ljubavi ali se ne usuđujem tvrditi ni jedno ni drugo. Normalno bi bilo da je ljubav najjača, tako bi trebalo da bude, međutim svjedoci smo da i one najveće ljubavi vremenom pucaju kao teške ledenice, dok je strah gotovo pa vječan. Nezahvalna je ovo tema i nije kod svakog isti strah i ista ljubav. Različiti su to inteziteti i različite vrste. Kada bi se mene pitalo onda bih možda mogao ustvrditi da je porok jači i od straha i od ljubavi, zajedno.
Kao da plane baklja u glavi.
Zanimljivo odabrana i postavljena tema.
Veoma.
Porok je gadan, u to nema sumnje, ali čime ga onda pobjeđujemo ako je jači i od ljubavi i od straha?
Svoj sam jedan preskočila spojem strasti i ljubavi. Uzbudenje je bilo obilno.
(važno mi je uzbuđenje, ima takvih ljudi)
Dovoljno je prošlo vremena u tom uzbuđenju da me taj porok više nije zvao. (još uvijek ne znam da li je pobjeda kada te porok zove, pa voljno nećeš ili kada se dovedeš u stanje da te više ne zove?)
Meni je od straha jača nepodnošljivost.
Dakle, već sam u okolnostima zbog koiih strah, kao signal, uopšte i postoji.
S druge strane, podnošljivost je siguran ubica na duge staze, uporna i strpljiva.
Ko je iskusio nepodnošljivost okolnosti, a puno nas je takvih, može zamijeniti podnošljivost za pozitivno, a ne ustvari neutralno, stagnirajuće, prazno osjećanje/stanje.
U podnošljivosti nema živahnog uzbuđenja koje budi i ciklično tjera na promjenu i rast, to je neka moja perspektiva. A ponovo, toliko je mnogo aspekata iz kojih uzbuđenje viri i želi da bude prepoznato i konzumirano.
Da, mislim da je uzbuđenje jače od ljubavi i da je nepodnošljivost jača od straha😊
Uzbuđenje i jeste jedna od glavnih komponenti poroka 😊 (pogledati naslov posta)
Ti si pobjedila jedan a ja tri, i tebe tvoj više ne zove a moja sva tri samo čekaju priliku da me vrate sebi 😊
Sta je prava pobjeda, kad te vise ne zove, ili i nemaš pravu priliku, ili kad te pozove a prilika ti se sama nudi. Mislim da je snaga veća kad si u iskušenju nego kad tog iskušenja nema. Svi su ljudi porocni ali nemaju priliku svoje poroke da zadovolje. Ipak, treba razmisliti o tome šta je prava pobjeda, to kao kod tebe, kad te vise ne zove, ili kada te zove i imaš priliku a ti odustaneš 😊
Uzbuđenje je srž samog života.
Sad se sjetih sentence iz Trainspottinga: “Choose life!”.
Pa, ako je sam život porok, neka ti bude😊
Ali, da ne bude da se ne razumijemo, jer se razumijemo😊 – inteligencija je u doziranju.
Nema uzbuđenja ako se sve i uvijek (z)grabi. To uvodi u obijest, a obijest je nepodnošljivo stanje.
Ako se sve i uvijek (z)grabi, tu nema nikakvog uzbuđenja, to je odvratno. Ali, ako te od svega ono najbolje pozove normalno da i od same pomisli uzbuđenje raste, i kako onda odoljeti 😊
Inteligencija😊
I ne treba odoljevati, nije život ako nema uzbuđenja, ali kako spriječiti ovisnost od toga sto nas toliko uzbudi.
Inteligencija jest u doziranju, ali zar je moguće uzbuđenje dozirati, ako je planula jedna baklja zašto ne dopustiti da cijeli stadion plane, ako vec postoji prilika 😊
“Da cijeli stadion plane”?
Kolosalno😁
Primjetili se to uzbuđenje i u mojim komentarima!? 😄
Očigledno😊
(u neke se ovisnosti ipak bolje ne upuštati, jer nisu bez veze najbolje. čovjek ne bi bio inteligentan i iskusan da je sklon precjenjivanju vlastite snage, ali, evo, dešava se i najboljima. uzmi mene za primjer😊 dođem ti tu priču, samo dok se odvrti.)
U najbolje se ovisnosti čovjek neće ni upustiti, jer nije u prilici😊
Kada bi se stvorila prilika onda bi tu i sva inteligencija bila bespomoćna. Ostaje vjera u samog sebe i vječita borba sa samim sobom.
Pričaj kad se odvrti, rado su slušati 😊
Od onih sam što stvaraju prilike, a i ti si, toliko se znamo😊
Pregled igre je ono što iskustvo donosi za one što iole vide, ishodi vremena postanu bliži ljudima s vremenom.
Zadovoljstvo je imati ovakvog sagovornika, kapa dolje🙋🏻♀️
Da, mogu stvoriti priliku ovog trena, a možeš i ti.
p. s.
Tešku si pjesmu napisala, previše intimnu. Sigurno je sa posvetom.
Sa mojim pisanjem se nikad ne zna😇
“da li ću gledati svog junaka kako gine?”
Da hoće ostati samo na pisanju sa kojim se nikad ne zna
Moji junaci brzo ustanu😊
To me raduje 😊
Dobar post, jos bolji razgovor izmedju vas dvoje.
Ipak, mislim da je Ljubav najjaca.
Kad pomislim na svoju ljubav prema Sari (primjera radi), nema tog straha ili uzbudjenja koji bi prevladali moju ljubav prema njoj.
Mama, ovdje smo očigledno zalomili razgovor o drugoj vrsti ljubavi😊
Već sam rekao da su intenziteti i vrste ljubavi različiti a ljubav majke prema djetetu je najjača ljubav koja postoji. Tako da razumijem ono što pišeš @kurtizmama.
Medjutim, ti imaš ljubav i prema svome partneru, samo ne znam kako bi tada postupila da vas iznenada napadne lav, da li bi se žrtvovala za svog partnera, iz ljubavi, ili bi ipak strah bio jaci pa bi žrtvovala partnera umjesto sebe 😊
Dobro, možda nije najbolji primjer, ali mislim da razumiješ sta želim reći 😊
Ti i tvoja Sara će te ostati majka i kćerka do kraja života, kao što će do kraja života ostati majčinski ljubav, dok za partnera takvo što ne može niko tvrditi, jednostavno zbog toga što se može promjeniti, pa da umjesto jednog bude drugi partner. Dakle, možemo ustvrditi da imamo promjenjive i ne promjenjive kategorije ljubavi 😊
Drago mi je kad navratis i hvala za komplimente 😊
“Za ljubav ne treba snaga. Ona je snaga.” 😊