Kad ne budem mogao vise, kad se tijelo preda a skakavci pojedu godine. Tada ću obući svoje najbolje odijelo i diskretno, iza uha, staviti svoj miris sto opija.
Otići ću u najbliže polje i pustiti papirnog zmaja. Ima da trčim kao lud a moj zmaj da leti visoko.
Kada bude dovoljno visoko, pusticu ga, i nikada niko neće vidjeti da je pao.
Tanano i lijepo.
Ima i neka tanana i lijepa nota tuge 😊
Znam.
Znam da znaš 😊
“Za tužan biti ne treba napor ulagati, dovoljno se emocijama prepustiti.”
Pozdrav sa Dugog otoka!, hn. 🙂
Živi i uživaj u svakom trenutku sada!!
Svako dobro želim 😊
Puno pozdrava.