“U neka doba “protivnik” više nisu ni drugi ljudi, nisu oni toliko spremni, nemaju toliko vještina i inteligencije; za primjenu ovog obrasca ljudska empatija smeta, želi se hladna, neumoljiva igra za koju se pravila ne sračunavaju na Zemlji.
To je jedini dostojan “protivnik” za junake koji uvijek ustaju.”
Nisam krenuo na put ka sreći već da budem što dalje od nesreće, i svega onoga što sam bio i u šta sam se upuštao. Uspijevalo mi je, činile me zadovoljnim male stvari koje prije nisam ni primjećivao. Gubio se onaj prokleti nemir koji je bio moja pokretačka snaga i životna energija. Tom nemiru nije moguće udovoljiti bez obzira šta i koliko da mu daš. Na tom putu nezavisnosti i slobode od samoga sebe bio sam uporan i istrajan, a pun mjesec, najvjerniji drug, osvjetljavao put i kad se spuste najteže tmine.
Ne znam šta se desilo, trenutak kada sam postao toliko samouvjeren da sam pomislio da oprez i ne moram više da nosim sa sobom, ili obećanje u koje nema sumnje. – Neka si proklet i neka se prokletstvo zadrži na tebi do Dana sudnjeg!-
I kad veselo pomislih da sam dovoljno daleko shvatih da sam napravio puni krug i evo me sad opet na mjestu sa kojeg sam krenuo.
Potpuno nago i savršeno, mlado tijelo leži pored mene. Duga rasuta kosa na mojim prsima i prebačena lijeva noga preko moga pasa. Koža joj od vatre a ja se prepuštam toj vatri i strastima.
Puno je ljubomorna pa u gluho doba uzima telefon i tipka svome momku da provjeri gdje je. Leži tako pored mene i dopisuje se sa momkom pokazujući mi poruke a ja je savjetujem sta da piše kako bi je momak jos više volio.
Govori mi kako su išli da ona odabere vjenčanicu i da se tri puta spotakla na one duge što se vuku po tlu, da nema šanse da takvu jednu odabere, mora biti nešto više uz tijelo, nešto usko, kratko.
Čudim se kako onim dugim noktima može onako brzo i spretno da tipka po telefonu. Valjda iskustvo i praksa.
Momak javlja da je već davno kući a ona traži da joj pošalje sliku. I stiže slika simpatičnog momka sa još simpatičnijom grimasom kako sjedi na wc šolji. Pokazuje mi sliku i ne može da zaustavi gotovo dječiji, prirodni i iskreni smijeh, a ja razmišljam o tome da li sam ja kome možda slao slike sa wc šolje. Dobro je, nisam nikad nikome.
Zatisje, i mjesec je sigurno negdje tu samo ne mogu da ga vidim. Prodirem u vreo i gust med. Odozdo me gledaju tamne oči koje kao da negdje odlaze. I sto više odlaze sve su tamnije i sve mi bliže. Ne, ovo sve suprotno od ljubavi, ovo je nesputana i divlja strast, borba ljudskog tijela i nevidljivih silnica, sjena, da budem što grublji, divlji, da pobjedim tog demona tu neman u svojoj krvi. Nailazim na odobravanje, podršku i prihvatanje. U toj borbi strasti i tijela radim upravo ono što neko drugi želi a ne ono što bih želio ja. Stvara mi nejasan bijes to što svaki moj pokret, svaka moja riječ nailazi na odobravanje kao da je to nešto najbolje što sam mogao učiniti. Želim da mi se neko ili nešto suprotstavi, da me zaustavi, da me pokori, da me pobjedi.
–Zato što si me u zabludu doveo svaka ovakva moja pobjeda je moj najveći poraz.
Ustajem, uzimam bijele papire i olovku, bacam na krevet i kažem da piše.
-Šta ću pisati
-Bilo šta, šta god želiš
-Piši par rečenica iz djetinjstva
-Ono kad sjediš naopako na fotelji.
Osmijeh joj na licu. Malo se pridize, onako potpuno naga uzima papir, oslanja o svoja bedra i piše.
U meni bijes ponovo se budi, od poznatog i od nepoznatog. Ona misli da ja nešto znam, da je ovo možda neki trik, neki plan, a ja pojma nemam ni kad ni kako je igra počela, ni kad ni kako će da završi. Vjeruje mi, zna da zlo neće doći nikada sa moje strane, sta god da kazem i sta god da uradim. Ali zašto ne posumnja u moju pamet i moje namjere, zašto igru ne prekine. Zašto ne pita, zašto se ne suprostavi. Da li je normalno da ti neko iza pola noći da papir u krevet i kaze da pišeš bilo šta. Ko bi normalan bez pitanja takvo što poslušao. Ili bi me ustvari poslušao svako, samo onda u tom slučaju nisam normalan ja.
Spremam se ponovo na put.
Ponovo odlazim od samoga sebe.
Koliko li je jos ostalo punih krugova do Dana sudnjeg.
Prokletstvo je izrečeno do Dana sudnjeg, ne i poslije toga.
Ima nade i za mene.
Šta je mali dječak zamišljao kada je sjedio/visio naopako na fotelji?
(autentika se nikad ne može skriti😊)
Kada se piše pisano slovo “m”, prvi luk govori o “ja”, drugi luk o “mi”, treći luk o “spoljnoj stvarnosti”, a četvrti, čak i ako je namjeran (a ništa nije uvijek samo namjerno), o čemu govori četvrti luk?
Super priča, pomalo Lavkraftovski😊
Smijem li ja obrnuto “deanalizirati”: da pogađam kakav je Katranu rukopis na osnovu ovog teksta i neobjektivnog mišljenja o njemu? 😁
Smiješ @raro
Analiziraj i deanaliziraj, bas bi me radovalo tvoje neobjektivno mišljenje o meni 😊
Samo jos da napomenem, da sam jos uvijek živ, a time i moj rukopis, koji je dostupan u svako vrijeme😊
Taman da provjerimo moju deanalizu:
– slovo m ima tri luka što znači da je četvrti onaj završni i ne završava jasnom linijom, tipično muški;
– mislim da su naglašena slova sa gornjim i donjim linjama, ako ne i duža od donjih linija, totalno suprotno mom rukopisu;
– moguće da je linija na t iznad sredine…
Jesam sve fulila? 😅
Da i ja malo analiziram 😊
Imamo 1.ja 2.mi 3.spoljna stvarnost onda bi četvrti luk ovim redosljedom mogao biti unutarnja, duhovna stvarnost ili gajb.
Rukopis si raro, osim vasionke jedino još mogla vidjeti ti. Link je stajao jedno pola sata prije nego je uklonjen. A bas si ti tada bila aktivna, osim toga objavljen je na postu o tebi i tačno znaš koliko je bilo komentara i naravno da te svaki novi interesovao, tako da je vrlo moguće da si vidjela link i rukopis, ne tvrdim, samo kažem da osim vasione jedino si jos ti mogla vidjeti rukopis. Uradio sam sve kako je Vasionka rekla i mislio sam da rukopis neće biti vidljiv drugima već samo njoj, međutim bio je vidljiv pola sata svakome, pa zato u buduće kad treba biti nesto nevidljivo uradicemo onako da to nevidljivo ja organizujem 😊
I jos i to da kažem da ste me malo uplasile pa me dovele u sumnju da nisam bio sa nekim trans, svakako je visocija od 180 😊
Otvorila bih ga i ja da sam ga vidjela, ali nisam. A komentare nisam dalje čitala jer sam zaspala – preumorna sam bila – analizu sam tek vidjela sutradan kad je Vasionka objavila zaseban post. A nisam ni očekivala da ćeš na tom postu objaviti link, već na nekom starom koji može samo Vasionka vidjeti.
Nego, stvarno me zanima jesam li puno fulila u deanalizi i u čemu sam fulila?
Ma sve si fulila, posto sam ja očekivao neku neobjektivnu deanalizu mene kao osobe, ili kao autora, a ti analizirala slova a tu sam ja potpuni laik. Nego imaš li ti sta reci o autoru, neki objektivan a moze i neobjektivan dojam. Reci bar nesto o postu, dopada li ti se? Koji mi je ovo po redu post o ženama! 😊
Što se tiče ničim potkrijepljenih i neobjektivnih utisaka, ali se tiču napisanog posta, mislim da su ti nefs i aql aktivniji u djelovanju od qalba. Post sebi dozvoljavam da komentarišem, blogera ne 😊
Znaci, ipak nefs, tako sam i pretpostavio. To sto sebi ne dozvoljavas možda bi meni dozvolila, možda igra riječi, možda se samo pravim budala a možda ovo samo nefs progovara iz mene a ja se ne opirem. Lijepo je ipak imati principe, dozvole i zabrane u sebi, da se čovjek ne bi vrtio u krug 😊
Ne, u tome i jeste fol.
Slovo “m” nema tri, nego baš baš četiri luka😊
(rukopis nije uopšte podesan za grafološku analizu, jer su trikovi namjerno ugrađivani u isti, više ili manje konzistetno i dosljedno.)
Mogla sam vidjeti, ali nisam. Vjeruješ li mi na riječ?
Vjerujem ti na riječ, a to mi je jedna od mahana sto ženama vjerujem na riječ 😊
Da sam bio na tvom mjestu ja se ne bih mogao suzdržati i otvorio bih link i pogledao, vjeruj i ti meni na rijec
Nije dječak, djevojčica je bila na fotelji😊(autentika rukopisa se nikada ne može sakriti/krivotvoriti, to smo vev prije utvrdili)
Za analizu rukopisa sam potpuna neznalica i sve sto kažeš vjerujem, pa i to o čemu govori četvrti luk.
Drago mi je da ti je priča super, a još bi mi draže bilo da ti je super na neki drugi način a ne Lavkraftovski 😊
Dobro😊
(“Ko bi normalan bez pitanja takvo što poslušao.”)
Četvrti luk je fenomenalan!
Najlakše mi je objasniti na priči u kojoj Ivica ostavlja mrvice da se znaju vratiti iz šume.
E sad, zamisli Ivicu koji, umjesto mrvica, ostavlja zmajeva jaja.
Ovdje više uopšte nije riječ o tome što su mrvice, da su bile mrvice, mogle biti svačije, a zmajeva jaja nema niko osim Ivice.
Ovdje je riječ o tome odakle uopšte ideja za zmajevim jajima odnosno četvrtim lukom?
Da si se prije susretao sa subkulturom Lavkraftovaca, možda bi skužio koliki je to kompliment.
Pravo malo sljedbeništvo mašte😊
Ponovo gledam rukopis i zaista primjećujem četiri luka slova m. Osim toga, za mene je to m naopako, kao sastavljeno od tri slova u. Mislim, a tako i pišem slovo m, kao sastavljena dva slova n. Lukovi slova m prema mome krasopisu trebaju biti okrenuti prema gore a ne naopako, prema dole 😊
Ova priča o Ivici i zmajevim jajima je vrh vrhova, prava enigma koja traži odgovor.
Oprosti mom neznanju, zaista se nisam prije susretao sa subkulturom Lavkraftovaca i nisam ni svjestan koliki sam kompliment dobio, i koristim priliku da se od srca zahvalim.
Reagovao sam brzopleto, kao i uvijek što reagujem kada me neko žensko uporedi sa bilo čim, u bilo čemu, pa makar to poređenje bilo sa necim sto je najbolje. Draže mi je da sam neuporediv, originalan i jedinstven, pa makar ta moja originalnost bila slaba i milion drugih bolje od nje 😊
Samo zamisliš da sam muško i riješen problem😊
Ma nije nikakav problem, meni je drag kompliment svake vrste, kao i svakome, a ja pričao o nekim svojim ličnim doživljajima.
Uuf, da si muško kakvi bi žestoki drugovi bili 😊
Vjerovatno😊
Mislim da bi taj kondicional, u ovakvim okolnostima, najobjektivnije mogla utvrditi Lovica.
Prepoznavanje kodova duše nije omeđeno spolnošću iako smo kulturološki nametnuli taj jaram podjele i on je unistio dosta dobrog i korisnog u uzajamnim odnosima muškaraca i žena. Žene kod kojih je naglašen muški princip i muškarci kod kojih je naglašen ženski princip imaju posebnu komunikaciju i dublje razumijevanje, dugotrajne odnose koji su lišeni spolnosti, iako ona ne mora biti isključena, često su doživotni prijatelji, jarani, ahbabi…kako god. To je tako moćan unutarnji spoj da može blokirati rad uma, ono što bi on želio, volio, htio te otvoriti vrata duhovne komunikacije koja prevazilazi barijere poznatog i normalnog, očekivanog, dogovorenog.
Odvadite ako sam pretjerala, sreća je da je vasionka žena, a katran muškarac, da je obrnuto, ne bi valjalo 😅
Šta bi bilo da je obrnuto?
Opiši me kao muškarca😁
Bila bi vođa bande, robinhudovskog kova, bajker, žene te ne bi ostavljale na miru 😅, a kako imaš naglašenu tradicionalnu crtu ličnosti, bilo bi krvi po plaži haha 🙂
Ne znam, bila bi dobar muškarac, požrtvovan, dobar prijatelj, nježan, brižan i zaheban kad mu neko stane na žulj. Možda bi najveći problem bio kontrolisati sirovu mušku energiju.
Čovječe, upravo sam se zaljubila😅
Nemoj prije vremena da se zaljubljujes u sebe kao muškarca @vasionka, jer @lovica je naglasila da ne bi valjalo, posto bi u tom slučaju ja bio žena, a ne znamo kakav bih ja bio kao žena, samo znam da bi tada bilo moguće ono što je sada nemoguće 😊
Katran bi kao žena bio intrigantna persona, materijal za upravljanje iz sjene, manipulacija seksualnošću maksimalno iskorištena kako bi se dosegnuo ideal. Lijepa, lahka žena. Sreća je da si muškarac 🙂 Vasionka muškarac bi takvu personu mogao lisiti prava glasa 😅
Hahahahhaa 😊
Ma bio bih još deset puta gori da sam žena😊 manipulisao suxsualnoscu do iznemoglosti, lijepa lahka žena 😊
Ali nikad, bas nikad ne bih prodao druga, ni tada ni sada..
Pa, pokupio bih te usput Katrane, hahahaha🤣
Vrlo vjerovatno, samo sto bi onda tek saznao na sta si udario, i sto bi to usput bilo tvoje zadnji put 😊
Zaljubio bi se kao balavac, i ne bi vise mogao bez mene, ne bi mogao ni da zamisliš bilo koju drugu 😅
Zato ti, katrane, odgovaraju žene kojima je naglašen muški princip.
Jer i one ne bi izdale.
Žene imaju mnogo jaču strast od muškaraca, njima je mnogo teže kontrolisati svoju prirodu, zato je naglašena zenska seksualnost na mapi svijeta.
Žena se ne prazni zadovoljenjem seksualnog poriva, nego još više puni vatrom požude koja nije ograničena samo na fizičku ravan nego se proteže i na emocionalnu…
Malo muškije žene imaju sposobnost da kontrolišu emocije i realnije sagledavaju odnose.
Kada bismo istraživali industriju koja propagira seksualnost, manipuliše njome, našli bismo mnogo više žena nego muškaraca kao oruđe.
Da je prirodno da to budu muškarci, bili bi.
A zene bi upravljale svijetom.
Lovice, ipak mi ono žestoko drugarstvo zvuči uz rezonancu, nadam se da ne bi bilo žestoko do šaketanja😅
Pa, mislim da katran ne bi udario prvi. Za vasionca nisam sigurna 😅
Vasionac bi, ako bi zaslužio😊
Tako je, jeste😁
I Iblis je proklet do Sudnjeg dana, a pouzdano znamo da za njega nema nade nakon toga.
Poenta je da čovjek unatoč svemu ne prihvati fatalizam svoje sudbine i bori se sa sobom dok je živ da očuva svoje dostojanstvo.
Ti si svojoj strasti dao primat, pomiješani su elementi svetog i prokletog i od toga kako ćeš nastaviti dalje zavisi ima li nade za tebe nakon Dana.
Čovjek je odgovorno biće, najgora zabluda u koju može upasti je prazna nada.
Samo je Iblis i prokleti do Dana sudnjeg, i drago mi je da ga napokon neko prepoznao u ovom tekstu, odnosno na sta aludira moj tekst.
Pouzdano znamo da prije pojave čovjeka nije postojalo poštenije, uglednije i bogobojaznije stvorenje od Iblisa. Boga Svemoguceg nikada niko nije volio kao Iblis. Meleki nemaju slobodnu volju, oni se moraju pokoravati, Iblis ima svoju volju i pored toga pokorava se više i bolje i od meleka, sve do pojave čovjeka. Svi misle da se Iblis nije htio pokloniti čovjeku zbog svoje oholosti, i da se zbog svoje oholosti suprotstavio Bogu. Ja mislim da je to učinio iz ljubavi i ljubomore, nije mogao da zamisli da Bog voli više bilo koga od njega, i da primat daje bilo kome drugom do njemu. Ti vec znaš, da sam ja bio na Iblisovom mjestu učinio bih isto sto i on. Da mi se Milostivi smiluje i oprosti grijehe.
Iblis nikada nije počinio širk, nikada nije negirao Boga, i sve sto radi je borba za Boziju ljubav, samo sto to radi na pogrešan način, ne shvatajući da je u zabludi i da ne zna sve, već treba da se pokori vjerujuci više Bogu nego sam sebi, a to je istinska, prava Ljubav.
Pa zar i svaki čovjek ne bi učini isto kada bi saznao da nije najvoljeniji od osobe za koju je mislio da ga najviše voli!? I sad treba jos da se pokloni toj drugoj osobi po naredbi osobe koju on najviše voli.
Elementi svetog i prokletog kod mene jesu pomiješani, i ja se borim, moleci Gospodara svih svjetova da mi olakša i ne stavlja na teška iskušenja, ne gubeci nikada nadu u Njegovu neizmjernu Ljubav i Milost.
“…već treba da se pokori vjerujuci više Bogu nego sam sebi, a to je istinska, prava Ljubav.”
To i čovjek treba da primijeni na sebe…jer šejtan nad njim tada nema nikakvu moć.
To trebaju svi, i ljudi i džini..
Moram završiti nedorečenu misao na ovaj tvoj post.
Nije mi se dopao, nikako, ne zbog mojih ličnih stavova, nego zbog jednog univerzalnog pravila, koje sam, gle li čuda, naučila od tebe. Bilo koja umjetnost, da bi imala vrijednost, mora biti “čitljiva, gledljiva, pjevljiva” kako djetetu od 10 godina, čovjeku od 30, 50, 70…
Žašto ne bi ovo trebala čitati djeca?
Zasto odstupaš od onoga sto u tebi nije samo informacija, nego znanje?
Zašto radiš sam protiv sebe?
Retorička su pitanja.
Ne odnosi se na ono što je terapeutskog karaktera, a takvi su tekstovi veoma snažni. Kao ovaj.
Ne slažem se.
Ogoljena realnost, što uporno i samo ukazuje na težinu sa tendencijom produženja težine, unedogled, a i ti si imala jedan ili dva takva incidenta ranije, to nije za djecu, a ne ovo.
Primjer kad pogriješi učenik i primjer kad pogriješi učitelj. Krhko je znanje.
Nisam shvatila, osim da krhko je znanje😊
Duga je to priča 😊
Dobro onda, neka bude da sam shvatila dugu tu priču😊
Ti znaš mnogo ali ne znaš sve, da bi znala sve morala bi saslušati i drugu stranu priče, tada bi sigurno shvatila 😊
Dobro onda, neka bude da sam saslušala i drugu stranu priče😛
Dobro, neka bude 😊
Ali ako pričaš o terapeutskom karakteru onda je neophodno da imaš i drugu stranu priče, samo tako možeš uspostaviti pravilnu dijagnozu 😊
Ja znam ko je učitelj a ko učenik i znam kako je pogriješio učitelj a kako učenik, kad bi ti to znala kao i ja, i kad bi znala hronologiju događaja, mislim da bi ti samo lakše bilo, uspostaviti dijagnozu 😊 i ko je taj sa tendencijom produženja težine, u nedogled. To sigurno nisam ja 😊
Krhko je znanje 😊
Ma, ja se samo pitam kada će se neko konačno sažaliti, pa da iz uloge uspostavljača, bar malkice, pređem u ulogu onoga kojem se uspostavlja dijagnoza😛
(evo, počela sam o sebi i u muškom rodu. Lovice, Lovice, ct ct ct😁)
Nema sažaljenja, svi moramo vjerno igrati svoje uloge 😊 a ti si ona koja uspostavlja dijagnoze 😊
Jedino ako ne zelis novo scenarij pa da se ponovo podijele uloge 😊
Neću, dobro mi je u koži🥰
Tebi je najbolje 😅
Meni je dobro i kada objektivno nije dobro. Laka sam i za održavanje i za samoodržavanje😊
Najdragocjenija lekcija iz posvemašnje problematičnih adolescentnih godinica.
Isti sam ti takav 😊
Ni meni se ovaj post nije dopao, i dugo sam mislio i promisljao da li da ga objavim. Ono što je još gore i sto mi trga srce je da je ovaj post istina. Postoje univerzalna pravila, a ja odstupam od njih, možda zbog bijesa, možda zbog moje prevelike slabosti i ranjivosti. Desila mi se stvar u koju nisam mogao da vjerujem, kao Iblisu sto se desilo da bude protjeran i proklet od Onoga koga je najviše volio. To je izazvalo bijes i rusilacku snagu u meni tako da nisam razmišljao o posljedicama već rušio sve od reda pred sobom. Dobio sam iznenadnu slobodu, ono što mi je najvrijednije, i od te slobode nisam znao sta da ucinim već je zloupotrijebim za najmracnije stvari u meni. Ovo sto sam napisao se ne oprašta i ja želim da mi se ne oprosti, to je cijena moje slobode.
Precijenio si svoju slobodu, a podcijenio oprost.
Šteta.
Ovdje se oprost i sloboda odnosi na ljude, tako da ne želim oprost od ljudi i neka mi nikada ne oproste moju slobodu.
Konačno i ja da priznam da su mi Lovica, Vasionka i Katran tri najdraže blogerice.
Hahaa 😊
Hvala puno druže 😊
Hahaha
Raro, ne znam za tebe, al’ ja ništa ne kontam😃
Ma ja se uživjela u vaša zamišljanja jer nejmam muškijeh prijatelja pa čak ni najdražih blogera, ali bi Cathrine mogla proć, doduše zaboravila sam da onda i ti, kao vasionac, otpadaš. Jedino mi ovdje Lovica spolno stabilna.
Ma ja, ti svoju priču pričaš😛
Ne kontam čak ni šta bih trebala kontati, mentalni mi aspekat nije izražen 😂
Haha😊
Hahhaaa 😊
Ovdje se više ne zna ni ko pije ni ko plaća 😊
Ja pijem😇
Onda ja plaćam 😊
Ti već plaćaš, pogledaj ti post😛
I to sto kažeš, već plaćam, samo se plašim kad na kraju dodje konačni račun, hoću li imati čime platiti🙁
ako se ljudi pokaju i
odluče da ne vrte ukrug
možda im se, nakon pijanke,
otpiše konačni dug
Neko rek'o
Bas tako, samo sto kod mene pijanke traju kao ciganske svadbe, pa će trebati malo vremena za otrjeznjenje i pokajanje. Možda zvuči malo apsurdno ali ja to ništa ne želim, niti tražim, to samo sve dolazi do mene. Već sutra odlazim sa pijanke da se nikada ne vratim a ono negdje usput naidjem, upadnem na novu, i dok shvatim sta me snašlo skontam da sam samo napravio puni krug. Prokletstvo pravo. Neko bi bio sretan da je na mom mjestu, a ja sam tužan i potiscen, jer ja znam savršeno razlikovati zabludu od istine i ljutim se na samoga sebe kako je moguće da mi se zabluda uopće približi. To su iskušenja velika sa kojima se borim, i jos uvijek nemam odgovor zašto se to dešava.
Rara je to lijepo..
Sve će to biti ok., aBd.
Ne treba činiti štetu ni sebi, a nešto, nekako znam da nisi sklon činiti štetu drugome, bar ne svjesno. No, između -samo sebi- i -drugome- razlika je, značajna, bar u mojoj knjizi.
Doduše, možda je i do toga kako ja pojmim štetu. To je meni nešto veliko, ali nemaju svi isto shvatanje i iste pragove. Kod mene je i prag boli značajno visok, pa tako valjda i ovo.
Polako. Velemajstor preživljavanja.
I vjeruj da će biti dobro, to je smisao, daje smisao.
Ovo mi sad liči kao da vi mene tjesite i podrzavate, ohrabrujući me da kao nesto uspijem 😊
Cijenim i zahvaljujem se na vašoj podršci, ali budite obje sigurne da sam dovoljno jak i bez obzira toliko pad bio težak ja ću sigurno ponovo ustati. Toliko velikih stvari sam do sada dobio i izgubio da sam postao prilično siguran u samoga sebe, i u pobjedi i u porazu neću kleknuti i neću izgubiti kontrolu.
Kad su muško ženski odnosi u pitanju onda šteta i zlo nikada neće doći sa moje strane, ali bas nikada, bez obzira sta da mi žensko uradi😊 samo se okrenem i nastavim dalje, bez da se ikada vratim. Kad su muško muški odnosi u pitanju, neću prvi udariti, dobro je zaključila Lovica, ali ću višestruko vratiti, bez milosti 😊 mada najviše volim kada opraštam, i to najčešće činim.
Sve će to biti dobro aBd.
Kao uspiješ?
Nema kao.
Evo, nećemo više😊
Razumio,
nema kao,
već uspio,
sigurno 😊
Bez zezanja, znaci mi podrška i svakom sam se komentaru radovao kao malo dijete. Lijepo druženje i dobri savjeti, uživao sam😊 nisam bio sam sa svojim mislima. Bio sam sa vama, i bilo mi je zadovoljstvo, hvala vam 😊
Tako je😊
🥰
Hajde, da i ja dodam, nakon pijanke, naknadnu pamet.
Kad se izađe iz kruga, svjesno, s pouzdanjem, čovjek biva nagrađen nečim mnogo većim i boljim od onoga što je, uvjetno rečeno, izgubio.
Uvjetno, kazem iz razloga što neki procesi u životu jednostavno imaju rok trajanja nevezano za našu volju.
Tu su bili da bismo savladali neku lekciju.
Ako nismo naučili, idemo ponovo.
I tako u krugove dok i njima skupno ne istekne rok…
Ja ću platiti. 😅
Pročitao sam danas tvoj komentar i mnogo mi se dopao. Nisam mislio odgovarati i činilo mi se bas zgodnim da tvoj komentar bude posljednji i na neki način zatvori temu na ovaj post.
Ipak sam odlučio da odgovorim, i to samo radi posljednje rečenice tvoga komentara 😊
Bio je jedan period mog mladalackog života gdje sam živio dan za danom.
Ustajao najranije u podne i odmah u lokalni kafić na espresso. Često se znalo desiti da nemam marku da platim kafu, pa bi tako ja pijuckao kafu, jednu, drugu, a sve gledao kada će naići neki moj drug, poznanik, ili “žrtva” da plati ono što sam popio.
Danas, ustajem dosta ranije, i u svakom trenutku mogu platiti piće cijeloj kafani. Ono što je interesantno, danas bi uvijek neko da me časti, da placa moje račune, ono što sam popio, iako sam u boljim mogućnostima od toga sto se nudi da plati. Prije, kada mi je neko bas treba da plati ono što popijem, nigdje nikog, a danas se moram “svađati” da bih platio ono što sam popio, i sto su popili drugi.
Zato te molim Lovice, da mi dopustiš, da ja platim ovaj račun i ovu “pijanku” 😊 Znam ja da si ti velikodusna, i da uvijek plaćaš svoje, a često i tuđe, račune, ali ipak sam ja ovdje domaćin, ovdje ste došli kod mene, tako da je red da ja platim 😊