Koliko puta se desilo da tek u vrijeme sabahskih ezana idem kući. Te mlade zore su najbolje vrijeme da o jednom gradu i njegovim stanovnicima saznate i naučite najviše. Vozim se polagano a tamo na malom podzidu već sjede žene umotane zagasitim debelim šalovima i ruku sklopljenih uz tijelo kao da se vlastitim rukama pokušavaju ugrijati. Ispred jedne je drvena gajba domaćih jabuka, druga je izložila vunene čarape, a treća bez izgovorene riječi i odsutna pogleda nudi tri školjke jaja i šarene kineske igračke.
To veče sam potrošio višestruko više nego što vrijedi sva njihova roba, i stidim se toga. Osjećaj krivice cijelim putem do kuće. Gledam svog školskog druga kako žuri u fabriku, jede kiflu a u kesi nosi još par komada. Kod kuće je ostavio ženu i troje djece. Oborim pogled i volio bih da me niko ne vidi, da me niko ne prepozna. Da budem neprimjetan za studente što žure, za pekare i konduktere, za radnicu sa trafike.
Čemu ovaj osjećaj stida i krivnje kad sam proveo ludo veće udovoljavajuci svojim hedonistickim prohtjevima, i zar ne bih trebao biti sretan i veseo.
Možda su svi ovi ljudi pred kojima obaram pogled sretniji od mene.
Kada bih znao pisati, opisao bih jutarnje kapi kiše drugačije, jer istinska ljepota ne može bez primjesa tuge, i u svakom ovom kišnom, sivom i teškom jutru ima više ljepote nego na bilo kojem cjelovecernjem derneku.
To je istina… Sjećam se takvih zora. Ali prošle su i bile su za nešto dobro.
Valjda smo naučili nešto od toga.
Ti tačno znaš o čemu pričam 😊
Znam, znam, svašta se u životu prođe kad je čovjek radoznao😃
I to “svašta” što se u životu prodje ostane kao najvrijednije iskustvo.
Jesi li jos uvijek tako radoznala kao nekad? Sigurno ne, onim intenzitetom kao prije, ali smijem se kladiti da je u tebi jos ostalo nesto od one radoznalosti, dovoljno za svasta 😊
Pa mogu ti reći dobro sam se smirila, ali to ne znači da nisam još radoznala😃
Kako bi bilo dosadno da nas ništa ne zanima🤷🙂
Covjek je mlad sve dok je radoznao 😊
Kad to prestane onda moze lagano u penziju 😊
jesil pleso i pio i pjevo ?
De malo mašte @NKTB.
Najveca je greška kad čovjek svijet svede na ličnu mjeru, jer ni ti a ni ja nismo mjera stvari. Zato slobodno daj prostora mašti, jer ako ti u životu oskudno daj bar onda mašti na volju. Ako ni u mašti ne možeš da se izdigneš iznad svakodnevne kolotečine, a sve ti dozvoljeno i sve moguće, kako onda da se izdigneš iz svoje svakodnevnice, pune ograničenja i prepreka. Ostaje ti jedina ljepota u tome da piješ i pjevaš, i da nesto pojedeš, ali da nije skupo. Čovjek u životu treba da teži onom što je najskuplje, pa ako to ne dokucis u stvarnom životu, uvijek imaš bar maštu.
Nemam u planu još u penziju, mentalnu🤣
☺️