Dnevnik

cetvrtak

Hary je zadebljanim prstima prinosio kriglu piva svojim brkatim ustima i cinilo se kao da jos nije ni progutao pjenusavu tekucinu a vec je nastavljao da prica.
Njegova zena Karmen, rodjena je u Peruu, ali je vecinu zivota provela zivjeci u Americi gdje je i upoznala Harya, a sada se da naslutiti da se kaje zbog toga.
U povjerljivim razgovorima kaze da je sada kasno za novi pocetak i novu srecu, pomirila se sa ovom koju je nasla.
Karmen nikada ne propusti napomenuti da joj je brat diplomata i to istice tako glagoljivo kao da opisuje neku vlastitu rijetku vrlinu, kao zena na pijaci koja je sigurna u kvalitet svog mladog sira i nastoji samo tu vrijednu informaciju sa nama da podijeli.
Nema tu nista nadmeno ni zlonamjerno, to su dokoni razgovori i sudbine, koji se najduze zadrze u listovima oleandera nemarno sklonjenog u kut tek renoviranog restorana koji jos nema ime.

petak

Muriz mi kaze da ce se restoran zvati “Hugo” i da su mu to ime dali po Matildinoj pudlici koja se isto tako zove.

subota

Dokle god pogled doseze prostirala se ravnica zastrta injem, kao bezbrojno zamrsenim hladnim tankim najlonom ribarskih mreza.
Uprta pogleda u carobno bijelo trazim odgovora; cije ruke pletu ovu savrsenu mrezu, ko me je to ulovio u ovom mom tijelu?

cetvrtak

Kako se stolu priblizavala nova runda staklenki, tako su se i njemu oci sve vise staklile mutnom zaboravljenom mladoscu i nastavljao je da prica o svojim putesevstvijama po Juznoj i Sjevernoj Americi, pricu koju smo svi vise puta culi, i na koju smo se uvijek iznova mogli smijati, ne zbog sadrzaja, vec nacina na koji je Hary pokusavao sve to da objasni, gestikulirajuci i praveci grimase pri kojima su mu ionako grotesni brkovi dobijali jos cudniji smisao.
Kako lahko zivot stane u obicnu pricu, ili nam se to samo cini.
Karmen se jedina nije smijala.

subota

Putujem s kartom u jednom pravcu, a znam da cu se vratiti i opet putovati.

petak

Toliko toga ima da uradim i na toliko toga treba da stignem, a ja vrijeme trosim izlezavajuci se u toploj kupki i ne brinem se, jer ima stvari koje nisu u nasoj moci. Imaju momenti koji se dese bez obzira na nasu volju, dese se uz pomoc nekih nevidljivih prstiju sudbine i odrede tok desavanja.
Ljudi cesto uspjehe i neuspjehe neopravdano pripisuju sami sebi, zaboravljajuci da je injem zastrta ravnica obicna pozornica na kojoj moze sve da se desi, vazno je samo zeljeti.

nedelja

Svi spavaju. Cijeli ovaj nepoznati grad spava, samo moji koraci odzvanjaju njegovim ulicama.
Nisam birao ovu ulicu, niti ove prelijepe kuce koje sute u hladovini mjesecine. Nisam birao ni to da ulica bude potpuno pusta. Osjecam da je ovo samo kulisa, scenografija za mene pripremljena, i da igram glavnog lika vlastite price.
Nekog bi mozda bilo strah kretati se ovom sablasno pustom i tihom ulicom, dok ja odavno straha nemam, poskakujem i osmjesima pozdravljam svaku kucu, uzivljujuci se u ulozi glavnog lika, vodim dijalog sa ulicom i cijelim gradom, siguran da me niko ne vidi i da zitelji ovih kuca ujutro kad se probude pojma nece imati ko je prosao njihovom ulicom i kakvu tajnu je krio u svakom svom koraku.

Mozda me ipak neko vidio?
Mozda ipak neko sve vidi..

subota

Aufgeregt.
Pusimo gdje nije dozvoljeno.
Muzika sa mobitela. Plavicasto svjetlo televizora. Kolaci na stolu.
Kroz prozor se vidi nepoznata cesta i ponekad njom projuri auto koje to ucini samo radi dekoracije.
Ta cesta uopce ne treba da postoji, ali je tu da bi upotpunila intezitet i promjenu ritma, kao neka izuzetno tanka nit spustena u zlato, koju treba odstraniti i odmah nakon toga zaboraviti.

nedelja

Aleja nosi vlastito, markantno ime nepoznata mi covjeka. Jos neki objekti u gradu nose njegovo ime. Sigurno je bio vazna i zbog necega znacajna licnost, a ja ne znam zbog cega i ne znam ko je on.
Jos uvijek upoznajem samog sebe.

subota

Kuca je iskruzena sa starih razglednica i sa strana ukrasena pramenovima snijega. Postavljena je upravo tu gdje treba da dodjem.

petak

Mnogo je kamencica potrebno da se dobije savrsena slika. Plasim se da necu uspjeti sve da ih skupim. Plasim se da neki nece imati odgovarajucu boju.
Slika koju pravim mora biti ziva i mora zivjeti.

subota

Zivu sliku samo zivot moze da napravi i njemu nista nije potrebno da to ucini.

subota

Nisi nikada vidjela ovaj moj pogled i nisi nikada vidjela suze u mojim ocima.

subota na nedelju

Otvorila su se vrata. Ti si ih otvorila.
Dopustila si pahuljama da prestanu padati.
Istrgnute stranice najljepse bajke leze na krevetu.
Svila je kao med tekla ispod mojih prstiju.
Uzalud su rijeci, blijede i nemocne su, nemaju onaj sok od moshusa sto se cijedi ispod toplih pazuha i ne mogu da trepere kao sjene leptirovih krila.

nedelja

Ista ona polja i ravnice. Isto ih inje prekriva, kao mokra prasina donesena sa nekog kamenoloma gdje se bruse biseri i kite po nebu za zvjezdanih noci.
Isti je put i tvrda zemlja, i iste sunceve zrake koje se lome u spektru zelja i nadanja.

Meni, nikad vise nista isto biti nece.

subota

Znam da je ovo san i da ne moze stvarno biti, i ovaj slijepi kosi put u podnozju brda na kojem se srecemo, samo u snu moze da postoji.
Ali kako si se jedino ti uspjela tako vjecno zadrzati u mome snu..

subota na nedelju

Ne razaznajem vise san od stvarnosti.
Sitna zrnca pijeska iz pjescanog sata su se razasula svuda po sobi.
Lebde i svjetlucaju zajedno sa morskim konjicima.
Ljubim ti oci i ramena..

petak

Imam samo jednu zelju.

subota

Prvi put sam ovdje. Bronzanom ogradom su opasali ovaj grad misleci time prepreku mojim koracima da ucine. I brdo su posadili da mi misli odvuku.
Ne znaju i niko ne zna, da imam samo jedan, ovaj put.

subota na nedelju

Sapat rumeniji od krvi, kao zakletva i molitva izgovoren..
Sloboda natopljena tackicama znoja..
Na vrh mi jezika ime meleka sto stoji na nasim ramenima..
Njezan i divlji u isto vrijeme..

danas

Nikad vise nista isto biti nece..
..i sretan sam zbog toga.

4 komentara

  1. Hary, Karmen, Muriz, Hugo i Matilda…
    Da dumam od četvrka do subote na nedjelju da pronađem vezu, mislim da ne bih uspjela…
    Ali, danas…

    😊

    (Danas je uvijek dan kad se upale malene krijesnice u glavi i kad sa sigurnošću možeš reći da nikad više ništa isto biti neće…)

    (A već sutra možeš biti sretan zbog toga…

    Ili prekosutra. Možda. Kad postanu danas. )

  2. Veza između četvrtka i petka su ono što simboliše restoran i oleander, uz naslućujuće samo da Muriz iz petka igra ulogu na svojevrstan način sličnu ulozi od Karmen iz četvrtka (bar u osjećajnom kontekstu).

    Subota prva je zasebna, ona govori o drugima u nama i nama u drugima.

    No, ta zasebna subota dio je svake priče, pa i Harijeve u četvrtku drugom. Karmen se podrazumijeva.

    Subota druga na simboličan način govori isto što i zasebna subota prva, samo, ovoga puta, putovanje može biti kretanje fizičkog tijela u fizikalnom prostoru.

    Petak drugi nastavak je zasebne subote prve, te fizikalno (prostorno odredište fizičkog tijela) koje je proisteklo iz subote druge. Petak drugi je podsjećanje na prihvatanje, ali i daljnje zrenje ideje da se materija/materijalno učitava (odvija) pod direktnim uticajem spoja želje (čežnje) i volje.

    U prvoj nedjelji je posmatrač. Mislim da se nije mislilo samo na Boga kada je upitano da li posmatrača još neko zapravo vidi😊

    Od ove tačke je duboko intimno kodirano.

    Divan koncept, nisam se srela sa istim.

    1. Bas ti hvala @vasionka na ovoj posebnoj analizi koja me oduševila 😊
      Jest da si i meni napravila posla pa sam se vise puta morao vraćati na pojedine dijelove vlastitog posta da sve ukomponujem sa tvojim komentarom, ali vrijedilo je svakog pročitanog slova, uz iznimno zadovoljstvo 😊
      Dosta toga si bezprijekorno prepoznala, a dosta toga je pomoglo i meni da na drugi način vidim odredjene situacije. Priča je ziva kada ostavlja mogućnost da se posmatra iz više uglova a ne samo kako je autor vidi.

      Raduje me da ti se dopada 😊

Komentariši