Rijetko sanjam a Tebe nikada. Veceras si mi dosla, nenajavljeno, a kao da čitav život planiramo da se desi kao u snu. Želimo oboje i sjećam se da te vodim za ruku, a ti uz mene ne pitajuci gdje idemo. Ne znam opisati redosljed i taj mali stan od stakla. Ne znam ni zašto je stalo u trenutku kad su nam usne bile suviše blizu. Nesto me probudilo kad sam poželio da se nikad vise ne probudim. I evo me opet na početku ili kraju, svejedno je.
Budan i sam
