Naslov u novinama

Kada spavam rijetko sanjam ili gotovo nikad. Ne sjećam se zadnjeg sna, ko zna kada je to bilo, prije godinu ili dvije. Zato prije sna, obavezno, svaki put i svaku noć, prije nego zaspem, u misli mi dolaze najjneobicnije stvari i kao da se otvori šarena lepeza jednog potpuno nadnaravnog svijeta.

Pojavi se žarko crvena tačka koja se približava i odjednom promjeni boju u tirkizno plavu i počne da se polovi u razne geometrijske oblike mijenjajući brzinu kretanja od sporo do brzine svjetlosti. To je neopisivo šarenilo kojeg sam potpuno svjestan i koje se dešava u mojoj glavi sklopljenih očiju. Pokušavao sam da kontrolišem dešavanja i tok misli i jedino sto sam uspio je da prizovem vodopade. To su vodopadi bez zvuka kojima uspijevam da kontrolišem veličinu i ambijent. Smjestim ih u srce džungle ili pustinje i pustim vodu da teče po kamenju raznih boja. To me uspavljuje i prilagođavam intenzitet protoka vode. Tako je lijep osjećaj kada imaš pred očima vodopad kakav poželiš, a znaš da si ga ti stvorio i onda pustio da bude samostalan.

Ne uspijevam uvijek da nametnem moju temu i vodopade, većinom teme dolaze same iz nekih drugih dimenzija i nekad me se nimalo ne tiču ali su prisutne. Nekad me žarko crvena tačka trzne iz sna, kao da me probudi, ne da mi jos da spavam, i kao da bi se jos igrala i plesala mi svoje čudne šarene plesove.

Zadnjih par godina počeli su da mi se pojavljuju i razni članci iz novina. Budu tako raznobojne tačke koje se približavaju i udaljuju i onda kao sasvim normalno se pojavi neki članak iz novina koji čitam i čujem sam sebe kako čitam savršenim glasom i dikcijom. Čitam o rukometnoj utakmici, prinosu kukuruza i pesticidima, solarnim panelima. To se dešava kada sam preumoran i kada sto prije želim da utonem u san. Ne opirem se, već čitam jasnim glasom i znam da to nisu moje riječi, da ih nisam ja izmislio, vec članak iz novina koji je neko drugi napisao a meni dosao u san, mada sam jos budan i svjestan svega. Pomalo mi drago kako lijepo i pravilno čitam savršenim glasom, kao neki vrhunski spiker. Uspavljuje me vlastiti glas, ravnomjeran, kao da teče, i ne obraćam pažnju na ono šta čitam.

I tako jedan dan, uz popodnevni kapucino, čitam razne portale i naiđem na jedan članak koji mi se učinio identičan onom mom prije desetak dana kojeg sam čitao sam sebi prije nego ću da zaspem. Bilo mi je smiješno i interesantno. Pomislim kako je nemoguće da čitam nesto deset dana prije nego će se pojaviti, i uz blagi osmijeh uputim kritiku samome sebi da sam trebao više pažnje da posvetim onome što čitam a manje da slušam sam sebe, jer da sam tako uradio sada bih bio siguran da li sam taj isti članak vec negdje prije pročitao. Nasmijem se jos jednom smiješnoj slučajnosti.

Poslije toga su mi se počeli pojavljivati naslovi iz novina. Pored vodopada, šarenih plesova, odjednom iskoči neki kao naslov iz novina. Nista ne čitam, samo ugledam naslov, kao da sklizne niz vodopad, bez moje volje. A onda su se počela pojavljivati imena poznatih ličnosti u naslovima. Pročitam jedno poznato ime u naslovu i desi se nakon mjesec dana da to ime zaista bude u naslovnicama svih novina. Mislio sam da je to slučajnost, puka slučajnost. A onda se desi i drugo i treće ime. Par mjeseci prije nego zaista svi mediji to ime prenesu na svoje naslovnice.

Sve je to samo slučajnost koja mi se desila tri puta ove godine, i nisam razmisljao o tome do veceras. Kada sam legao da spavam, uz uobičajen ritual mojih vodopada i šarenila pojavio mi se naslov iz novina i ime osobe koja nije svjetski poznata ali je meni veoma poznata i draga. Ustao sam, napravio kahvu i napisao ovaj post. Molim Boga, da se nikada ne pojavi naslov u novinama kao što se pojavio u mome snu.