Ne žalim za tim šta sam mogao biti a nisam.
Već sam neizmjerno zahvalan, na tome šta sam mogao biti a nisam.
Ne žalim za tim šta sam mogao biti a nisam.
Već sam neizmjerno zahvalan, na tome šta sam mogao biti a nisam.
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Sa tako malo riječi toliko mnogo rečeno o tebi dobri i pošteni čovječe.
Nešto se mislim. A da to ipak nije sudbina, ti dobri ili loši putevi kojima smo mogli krenuti, a nismo?
Mene uvijek zadivi kada naiđem na primjere u jeziku kada se istim riječima
opišu sasvim različite dvije stvari. Valjda zato što mi jezik struka. 🙂
Prelijepo si opisala ono što sam htio reci ?
Da, zaista sam mogao biti neki direktor banke, ministar saobraćaja, turizma, profesor na fakultetu, ali nisam ništa od toga. U ključnom momentu krenuo sam nekim drugim putem kojeg nikom ne bi poželio. Na tom drugom putu sam mogao postati beskućnik, robijaš, jalijaš, ali hvala Bogu nisam ništa od toga. Zadovoljan sam onim što jesam, i zahvalan sam neizmjerno, jer nije do mene, bio sam bespomoćan, i spremam na sve bez obzira na posljedice. Mozda se to zove sudbina, ali zahvalnost je velika kad znam sta je sve iza mene, a ja idem uspravno sa osmijehom na licu, i nikom ništa loše nisam učinio i nikom ništa nisam dužan, a to je uspjeh veliki ? Ljudi se često varaju i stvari u životu, dobre ili loše, pripisuju sebi, a pojma nemaju koliko u svemu tome odlučuju prsti sudbine ?
Ja ću sad malo o zahvalnosti. 🙂
Mislim da je najvažnije za ispunjenje i vlastitu sreću u životu biti zahvalan za ono što imamo. Ako ne znamo cijeniti to, nikad nećemo okušati pravu sreću jer ćemo tražiti uvijek nešto više.
Zahvalnost nam pomaže preusmjeriti fokus s nedostataka na pozitivne aspekte života.
Dobar je osjećaj ići svijetla obraza kroz život.
Slažem se s tobom ovo u vezi sa sudbinom.
Pada mi na pamet ona izreka Čovjek snuje, a Bog odlučuje.
Biće da je to to 🙂
Kad smo vec kod zahvalnosti, zahvaljujem ti se na ovim komentarima ?
Da bi čovjek bio sretan mora naučiti biti sretan i sa svakodnevnim, malim stvarima ?