Čovječe, ne ljuti se

Govorio sam joj da nema ništa besplatno, da za sve što želiš da dobiješ moraš da se trudiš, odričeš, da moraš nesto dati da bi dobio.

Nekada je potrebno i da rizikujes, nesto da uložiš, ali da sigurno nikad ništa neće doći samo od sebe, osim možda nesreće.

Sjedimo tako nas dvoje i ona mi predloži da igramo neku igru, s tim da oboje imamo pravo na po jednu želju a onaj ko izgubi dužan je ispuniti želju onog drugog.

Razmisljam kako je to nepravedna ponuda i da nema šanse da me pobjedi, mene, koji sam majstor igre, i koji svaku igru znam bolje od nje. Ona ne razumije moju prošlost i moje odrastanje uz sve moguce igre ulice, ne konta da ce izgubiti i one igre koje ovise iskljucivo od sreće. Sve kada bi imala i ludu sreću ne može da pobijedi, jer cu varati do pobjede, a ona to neće ni primjetiti.

Pitala je koja bi bila moja želja. Rekoh joj, uz osmjeh, da mislim da već zna koja bi bila moja želja. Kratko klimnu glavom i reče ok. Onda nadodadoh, da mi je želja sa svim mogućim detaljima, i da ima priliku da jos jednom razmisli prije nego pristane na igru. Siguran u svoju pobjedu zahtjevao sam maksimum, na koji je ona sa nekom brzopletom lakocom pristala.

Ako pak, ona pobjedi, njena želja je da spontano izvuce neku knjigu sa police i da istu moram pročitati u roku 7 dana. Bas me iznenadila njena želja. Očekivao sam nešto skupo ili nešto puno zahtjevnije. Ovako, ponuda mi se opet učinila nepravednom, igramo igru u kojoj sam neuporedivo bolji i u kojoj su nam ulozi nesrazmjerno veliki.

Počeo sam da razmišljam o tome zašto ona sve ovo radi, da li je zabavlja, da li joj je izazov, uzbudjenje, da li je uopće svjesna šta se dešava i u šta se upušta.

Odlučio sam da ona pobjedi.

Nije nimalo lako truditi se, varati i stimati pobjedu svom protivniku a da on to ne primjeti i da izgleda vjerodostojno. Čak sam se i nervirao što gubim a to je posebno zabavljalo i glasno se smijala. Bio sam na neki cudan način sretan sto mogu nekoga drugoga uciniti sretnim.

Zamisli to, treba da izgubis da bi neko drugi bio sretan zbog toga. Biti sretan u porazu, činilo mi se nezamislivo. Nekad neki odglumljeni, namjerni, svjesni porazi, donose vise sreće od pobjede.

Nakon pobjede skočila je na noge kao dijete, gotovo vrištala od smijeha i nekog nekontrolisanog zadovoljstva. Nasladjivala se mojim porazom i teatralno birala knjigu sa police kao svoju nagradu.

Bio je to neki roman što se čita na plaži i koji ja nikad u životu ne bih pročitao. Pomislih, možda je to neki znak, možda se baš u tom romanu nalazi nešto što treba da pročitam, nešto sto treba da saznam i naučim.

Epilog

U medjuvremenu, moja je želja ispunjena a ja taj roman nikada nisam pročitao. Možda sam ustvari ja rekao njenu želju kao svoju, a ona rekla moju želju kao njenu, jer zaista već duže vrijeme želim da pročitam neku kvalitetnu knjigu a nikako da nadjem vremena.

29 komentara

    1. Ne volim @rikica51 da po mojim komentarima pišeš o nečemu sto nije vezano za moj post, i da mi pričaš nešto o blogerima koji nemaju veze sa onim što pišem, niti me to interesuje.
      Trebaš naći neko drugo mjesto za te neke druge teme, druge blogere..

      1. Ne volim katrane da mi neko govori gdje treba da idem i pišem, pogotovo kad je taj neko po mom blogu pisao i još uvijek piše šta mu je volja, a što meni nikad nije smetalo jer sam blogger.ba doživjela kao slobodno mjesto gdje se svako na svačijem blogu može osjećati i ponašati kao kod kuće.

        1. Draga @rikica51 ja želim da se ovdje kod mene svako osjeca kao kod kuće, i svako će imati moju potpunu zaštitu.
          Ti piši šta želiš i gdje želiš, ali ne očekuj od mene da ja sad na svoj post raspravljam o nekom blogeru koji nema veze ni sa ovim postom niti sa mnom. Možda ti imaš neku situaciju sa nekim blogerom ali ne kontam kakve to veze ima sa ovim mojim postom i sa mnom?

          1. Dragi katrane, nemam ja nikakvu situaciju ni sa kim i posljednje što mi je bilo na umu jeste da raspravljam o bilo čemu, jer meni je blogger mjesto za dobro druženje i zabavu. Ono je bilo uzgred pomenuto, a zapravo sam aludirala na tvoj post, odnosno situaciju varanja koje je na neki način ispalo pozitivno, jer je išlo u korist drugog. Mada, nije baš lijepo što nisi pročitao tu knjigu za plažu, osim ako je zaista tvoja želja bila zapravo njena koja je kao što smo mogli pročitati ispunjena.

            p.s. Reci koji žanr voliš, odmah dodje, naravno u pdf formatu ?

        1. Mislim da je prirodno da svaki čovjek za sebe pomisli da je najmudriji, najpametniji. Za sebe mogu da garantujem da sam daleko od toga da sam mudar, cak šta više, često izgledam naivan sam sebi, zbog neke dobrote koju nosim negdje u sebi, i koja me često mnogo košta. Da bih bio bas mudar trebao bih biti i okrutan, i nemilosrdan, a to nikako ne mogu.

          1. Naravno da te ne treba biti strah od ljudi koji poštuju Božije stvaranje, uključujući i samoga sebe.
            Treba se uzdržavati od lažljivih. I glumaca.

  1. @vasionka: Razumiješ da su stavovi stvarani na iskustvima? Uostalom, treba pratiti i znakove interpukcije u komentarima iznad; tamo gdje je upitnik to nisu upiranja prstom. Tamo gdje su izjavne rečenice, isto tako nije upiranje prstom, već stav. Ko se pronađe, nije do mene.

    Bog nas je stvorio samo zato da mu robujemo. Ako to ne radimo, zamijenit će nas drugima. Prosto. Mi jesmo Njemu najdraže stvaranje, i beskrajno je Milostiv prema nama. I svi mi možemo imati svoj put na ovom svijetu, ali me se ne može ubijediti da neko ko ubije na hiljade ljudi i ja ili ti smo jednako posebni, ili posebni u svom tom pozitivnom značenju te riječi.

    Osim toga, bitno je šta je svima nama u srcima, a ne na jeziku. Možemo mediti jedni drugima i pretvarati se u prijatelje, a ako su namjere u srcu drugačije, objesi ti to mačkama o rep.

    Što se tiče mišljenja da sam dobra osoba, da sam divna, da sama za sebe kažem da sam to ili više, da sam mudra, da sam pametnija od drugih, ja to zaista ne mogu. Smatram to lažnim, smatram to umišljenošću. Jer moje znanje u jednom nikad neće biti dovoljno duboko i do kraja. Uvijek će se naći neko ko zna više.

    Prosto mi ta izjava – ja sam pametna, ja sam mudra, ja sam dobra, ja sam nešto nekome dopustila da misli da je bolji, licemjerna je u svojoj postavci i onda anulira sve što govorim.

    1. @sanjine nisi u pravu. Te najljepše stvari koje se čine besplatne traže takodjer ulaganje. Doduše, ne materijalno, ali ako nemamo duhovni kapacitet da prepoznamo i sačuvamo te trenutke, oni postaju prolazni, kao odbljesak svjetlosti na vodi. Ljepota nije samo u tome da nešto doživimo, već u tome da mu damo smisao, da ga njegujemo i ugradimo u svoje biće.
      Najljepše stvari, ljubav, osmijeh, prijateljstvo, mir i sl, traže trud. To je ulaganje vremena, pažnje, i onog nevidljivog dijela nas, koji često podrazumijevamo, ali bez kojeg ništa nema pravu vrijednost.
      Ako nemamo taj kapacitet, prolazimo kroz život kao putnici koji ne ostavljaju trag, a ni ne primjećuju staze koje ih vode ka sreći.

Komentariši