Kako oprostiti sebi.

Objavljeno od strane katran / 12 komentara za Kako oprostiti sebi.

U tim mladim godinama čini mi se da nisam bio spreman oprostiti pogrešan pogled a kamoli nešto više. Te lude dvadeste, pune neke divlje snage i ljepote, pune suludog ponosa, agresivnosti i tvrdoglavosti, nisu mi dozvoljavale nikakav kompromis i nikakav oprost. Nije bilo druge šanse.

Možda je to tada nekome bilo privlačno, ta neobuzdanost i tiha arogancija koja ne prašta, i koje sam bio svjestan i ponekad je svjesno a ponekad nesvjesno zloupotrebljavao na nacin da dobijem ono što želim.

Kako su godine prolazile tako se i moj prag tolerancije i kompromisa sve vise povećavao, (ovo se odnosi na meni drage, bliske i bitne ljude).

Sad mi se čini da sam u stanju sve da oprostim. Da, čini mi se da sam u stanju i prevaru da oprostim. Mada mi se to činilo nezamislivim i mada često ljudi kažu za sebe nešto što nisu u stanju da učine, mislim da kada bih došao u takvu situaciju, da bih uspio skupiti snage i prevaru da oprostim, bez obzira koliko bi bilo bolno.

Ostala je još jedino izdaja. Nju još nisam u stanju nikome da oprostim. Kada kažem nikome, onda se tu pojavljuje jedan problem, jer sta da čovjek uradi kada izda samog sebe. Kako čovjek da ne oprosti samom sebi, i kako da živi sa tim da je izdao samog sebe.

PODIJELI NA
LinkedInPin It
katran

12 komentara

  1. Kako si izdao sebe?

    Ja izdajem sebe gotovo svaki dan, tako se samovaspitavam, pa i prevaspitavam.
    I nije loše.
    Prvo se čovjek navikne, a onda postane slobodan (od sebe).
    Mislim da je problem u definiciji. Šta je to sebe, koje su značajke više sebe, a koje nisu?

      1. Ah okej, hvala na pojasnjanju i vise detalja. Iz tog ugla gledanja, i principa koje spominjes u kometarima mogu razumijetai sta zelis reci iako ja licno imam drugaciji stav jer gledam na sebe i na sve nas kao na ljudsksa bica sazdana od nasih principa, a mi zapravo sta zaista jesmo smo ljubav u esenciji tako da mi je tesko i zamisliti u tom kontekstu izdaju samog sebe. Sto se tice izdaje ljubavi u medjuljudskim odnosima deshavalo mi se i proces oprastanja samome sebi jos uvijek traje jer povreda nekoga na taj nacin, bez obzira koja vrsta veze je u pitanju, mi je bolna i kajem se jer sam bio bezrazlozno grub. Medjutim, u ovom domenu postojanja mislim da cu doseci do oprastanja sebi jer sam upsio prihvatiti cinjenicu da kao ljudska bica smo nismo savrseni i ucimo dok smo zhvii, korak po korak.

  3. Ili ako hoćeš još jasniji primjer, vezano iskljucivo za tebe. Izdao si @vasionku, na grub i primitivan način, ono bas seljački. Ona je moj prijatelj, a neprijatelji mojih prijatelja su i moji neprijatelji. Ona ti je to vjerovatno oprostila ali ja ne. Zato te molim da ne dolazis na moj blog, jer nisi vise dobrodošao i nemam lijepo misljenje o tebi.
    Budi mi pozdravljen.

  4. Oprostiti sebi značilo bi prihvatiti da nismo savršeni i da u trenutku kad smo izdali sami sebe nismo znali niti mogli drugačije. Ali to prihvatanje ne znači ni zaborav ni opravdanje, već prepoznavanje lekcije koja nas je oblikovala, jer tek kad naučimo iz vlastite izdaje i krenemo dalje, rastemo i postajemo bolji.

    1. Slažem se s tim da kad izdaš nekoga da si izdao sebe. Ali kako živjeti s tim. Kad ne možeš sebi to da oprostiš godinama. I godinama se sjećaš samo tog trenutka kad si izdao nekoga. Mnogo je lakše biti izdan, nego izdati i kajati se i živjeti s tim. I ne oprostiti sebi iako ti je ta osoba možda i davno oprostila.

Komentariši