Učim se strpljenju čitav život.
Želim što manje nerviranja i što manje stresa. Gužve ne volim, mnogo ljudi na okupu nije moja sredina, a baš takva jedna gužva, i ja u njoj, desila se danas na Baščaršiji.
Krećem se lagano, s osmijehom na licu, mada bi bilo “prirodno” da žurim i da se nerviram. Ovo je meni kao neka vrsta treninga, i nije da neki vrag u meni ne poželi onom Kinezu spriječiti dotoke vazduha kad stane na sred ulice i slika ono nešta a svi mi ostali da ga zaobilazimo, kao odjednom Kineski zid na sred Čaršije.
Sačekam, još se osmijehnem i poželim ugodan dan, ponosan na sebe što sam uspio položiti još jedan mali, sitni ispit strpljenja.
Pogledah u sporedni sokak i ugledah Raru kako jede sirnicu sa obje ruke. Za tren nam se susreli pogledi i nisam više imao vremena da skrenem pogled i pravim se da je nisam ni vidio i jednostavno produžim dalje. Prvi put je vidim i po prvi put sam bio nesiguran šta da uradim, da pridjem ili nesto kao pozdrav u prolazu da kažem.
Čitava scena je bila malo neugodna, možda više njoj nego meni, pa sam odlučio da pridjem i relaksiram čitavu ovu scenu nenadanog susreta, uzdajuci se u svoj šarm, bogati vokabular i neprevazidjenu duhovitost.
Sjeo sam bez pitanja na slobodnu stolicu i uz osmjeh konstatovao da jede baš po sunetu, rukama. Rara nista nije rekla, a ja sam imao osjecaj da mi prva rečenica i nije baš najuspješnija, i samog sebe korio u svojim unutarnjim previranjima. Onaj vrag u meni mi se glasno smijao i pravio šale na moj račun.
-Ovdje su najbolje pite, možda bih i ja mogao šta pojesti.
Vrag se počeo jos glasnije smijati, a mene počela lagana panika da hvata, pitajuci se gdje su mi sad sve one moje rečenice.
Rara je uspjela izmedju dva zalogaja da kaze, da joj je drago što smo se upoznali i da žuri, da ima neke obaveze i tako.
Znam da sam joj trebao ispricati pricu o Jasmini, najtalentovanijoj učenici moje generacije. Duge pletenice i one rupice na obrazima kada se smije.
Rara je na nogama imala nesto kao patike, kao neke lagane ljetne mokasinke. Primjetih da se jedna pertla odvezala. Sageo sam se, na njeno iznenadjenje, i iznenadjenje ostalih prisutnih, i lijepo svezao pertlu.
-Evo Raro, sad možeš da ideš gdje želiš bez da se sapleteš.
Lijepo je😇
(Katran veza čvor.)
Hvala 😊
Je li ovo metafora za nešto ili stvarno?
Kako se tebi čini, koji je tvoj dojam, kao metafora ili kao stvarno?
Učestvovat ću u igri uz molbu da nam svima ispričaš priču o Jasmini 😊
Prvo ti treba da se u potpunosti vratis svojim postovima i svojim komentarima. Ovaj post je pozivnica i dobrodošlica tebi i tvojoj radoznalosti.
Bravo Katrane, slažem se!
Hvala Gracia 😊
Ja bih se naljutila kad bi mi neko bez dozvole vezao pertlu. To mi je too much ulazenja u moj intimi prostor. 🙈
Kada sam bio mlad, vozio sam bez dozvole. Prolazio kroz crveno, ljubio i vezao pertle, i sve bez neke pismene dozvole. A ko i da ti da dozvolu za crveno, ko da ti da dozvolu za nešto za sto dozvola i ne postoji
Odavno imam dozvolu i da vozim i za sve drugo što radim, a tvoj neki drugi muškarac ima da se namuči sa raznim dozvolama i ženskom birokratijom samo da ti pridje 😊
Insan bi, možda, nešto i reko da mu nisu usta bila puna sirnice, a obje ruke zauzete da sam sebi zaveže pertlu.
Meni je najveća dilema bila da li da se rukujemo, mislim ono upoznajemo se, a kako kad ti ruke zauzete😊
Poslije sve ispadne smiješno, a tako je obično u životu, neke naše nedoumice, neke naše “nezgodne situacije” poslije nam budu baš zabavne i smiješne 😊
Kako si ti fino uspio ove komentare usteliti da svako ispod svacijeg komentara moze komentarisati a ne da trazim svoj prvi da bih tebi nesto odg?
Sto se tice mog tog nekog buduceg, nek mu je Bog u pomoci, jer ja sam prestala davati upustva, a sto se tice prelazenja nevidljivih granica to treba da se osjeti. Za poljubac ne bi trebao pitati ako bi to osjetio ali za patike bi morao uvijek upitati. Mogu ja to sama svezati kad pojedem pitu, njegovo je da me napomene.
Kako je to nekada čudno, dobiti poljubac bez pitanja a za patike obavezno pitati😊
Neka mu je dragi Bog na pomoći 😊
A ima i nas čudnih muškaraca, nekada osjete da je bitnije svezati pertlu nego dobiti poljubac 😊
A ima i nas čudnih žena, nekada osjete da neke priče uopšte nisu o poljupcu, nego o ne-egu, ali u svakom slučaju izvinjenje što ne tražih dozvolu za upadanje u lični prostor komentara 🌹
Da li ćemo ikada položiti ispit za strpljenje i saburanje? 😌🙂
Hoćemo.
Bitno je da se trudimo bez obzira koliko puta padnemo. I ne moramo svi imati desetke, dovoljna je i najniža ocjena da se položi😊
Neću ja to tako, hoću dobru ocjenu😁
Onda moraš baš baš da se potrudiš, i odmah da znaš da nema ništa preko noći, za sve je potrebno vrijeme, pogotovo za dobru ocjenu 😊
Čuj to, ja mislila da se diploma može i kupiti😋
Nego ko ti je ovako fino namjestio blog da se ništa tvoje staro ne može pročitati, a ne može ni novo, jer ti je većinom blog nedostupan kad tebe neJma?Imaš neku konekciju za posebna podršavanja ha?😄Otkrij nam tajnu svog bloga😜
Nemam ti ja puno vremena za blog.
Ako želiš poslaću ti svoj password pa uredi ovaj blog onako kako mislis da treba.
Hahaha neka, ne bih da ulazim u privatno, možda ja kroz šalu nekad bezveze zvučim, ali stvarno nije bila šala, na tvoj blog se ne može ući kad nisi dugo nešto objavio, nit se mogu čitati stare objave.
I ovako to izgleda:
https://ibb.co/Zpgw3NCM