Damin gambit

Meni lično, jučerašnji dan je bio jedan od najljepših na blogger.ba Toliko pozitivne energije, toliko prelijepih slika, priča, poezije. Toliko zajedništva i te neke humane vibre usmjerene ka istome cilju.

Mada sam molio da bar taj dan zaboravimo na sve naše razlike i medjusobne netrpeljivosti, ipak nije moglo bez toga, pa se neko iz sve snage potrudio da sabotira cijelu našu pozitivnu priču.

Omalozavanje svih nas prisutnih, nazivajuci nas pogrdnim imenima, i ismijavanje svega o cemu pišemo.

Tog nekog ćemo nazvati – mlada dama, koja je svakako nebitna, i postujuci njegove godine poštedjeti daljih klasifikacija.

Mislio sam kao i obično, željan pažnje, nije vrijedan odgovora, dok ne spoznah pozadinu cijele akcije, gdje je mlada dama poslužila kao obično topovsko meso, a on hudnik konta da brani, da se zrtvuje za onu koja konce drži u svojim rukama.

Posto mi vidimo malo dalje, i posto nam se sinoc otkrilo, nećemo upasti u zamku i zapucati po topovskom mesu, vec cemo otkriti ko drzi konce u svojim rukama i ko se krije iza zavjese.

U svom postu naglasio sam da se pozivam na KurtizMamu i da je ideja od Vasionke. Nisam morao to da radim, ali sam htio da se zna da su njih dvije zaslužne za sve lijepo sto se desi, a ja sam tu samo kao neko ko je montirao skelu za pozornicu.

Očito je moja greška bila sto sam spominjao Vasionku, jer ona je glavna meta napada bila a ja samo kolateralna šteta.

Kada bih trebao da izaberem 5 meni najdrazih blogerki, medju tih 5 bi sigurno bila rara.

Ne znam ko je ona, ne znam ni kako izgleda, i nikakav kontakt nemam sa njom. Sve što znam je ono što procitam ovdje na blogu. Kada bih je trebao opisati, rekao bih da je izuzetno inteligentna, obrazovana, i nekako na poseban način pronicljiva.

Nikada nismo ružnu rijec rekli jedno drugom i uvijek sam je podržavao. A branio je i na mjestima koje ona ne može ni zamisliti.

Primjetio sam da je nema, da se povukla, pa sam se potrudio i napisao extra post baš o njoj i baš zbog nje, i tim postom joj zelio pokazati da je podrzavam, da je bodrim da nastavi gdje je stala. Želio sam joj pokazati da sam joj blog drug i prijatelj.

Damin gambit je kada u igri napravite potez kojim svjesno žrtvujete neku figuru da bi kasnije ostvarili neku korist.

Sinoć je rara zrtvovala mene.

Indikativno je, da je nekad prije, mlada dama Vasionki pisala romane i romane u komentarima. Meni bilo nezgodno čitati sta mlada dama radi sa sebe i koliko se podanicki prostire ispod Vasionke.

Indikativno je, da je nekad prije, gotovo svaki rarin post, svaki rarin komentar, bio inspirisan Vasionkom i njenim pominjanjem.

Htio sam rari napisati jednom; Dobro je raro vise te Vasioke, kao da te opcinila.

Pa šta bi?

Kako puce ta tolika velika ljubav?

Zaista ne znam, nemam pojma.

Samo sam svjedokom da je zaista tanka linija od ljubavi do mržnje.

Rara i mlada dama se poznaju lično. Pomislih da su rod, jer otkud tolika intimnost da rara moze komotno pregledavati kompjuter od mlade dame.

Ali, evo sad, da sam u prilici da gledam bilo ciji vas kompjuter, nikada mi na pamet ne bi palo da vidim da li imate neki drugi profil, ne znam ni kako se to gleda. Rara je upravo to pogledala i garantuje da mlada dama nema drugi profil, kao da je neko sumnjao . Garantuj za sebe raro a ne za druge.

I onda sinoć po prvi put čujem vulgarnost iz rarinih usta. Rara ispravlja mladu damu i kaže da je pravilno reci pičkica. Bilesi, iz rarinih usta, eto svi mi pičkice, za nepovjerovati.

A ovaj hudnik, ovo topovsko meso, klima glavom, potvrdjuje kao kakvo dijete, ne sluteci da je izmanipulisan, i da nije bitan.

Da je on sam, ladymoon, rara, sve ista kuhinja, koja kuha mržnjom.

Na stid i njihovu sramotu

18 komentara

      1. To bi značilo da i tebi sada kažem koju ljutu što sam ti poslužila kao topovsko meso, jel’ da?
        Mislim, rekla sam ti to sinoć, ali nisi shvatio🤣
        Bio si u jednoj potpuno drugoj perspektivi, ovu uopšte nisi vidio, što je ok., i samoj mi se to desi hiljadu puta.

        Međutim, neću ti reći nikakvu ljutu, ni tebi ni drugima.
        Sve je ovo ok., ljudi smo.

          1. Ma neću, i ja sam otporna🤣

            Sa priznavanjem grešaka mi, doduše, ide teže, ali ima vremena, polako, jedno po jedno.

  1. Nisam znala za ove pozadine. Dodjem, procitam sviju, ostavim komentar, odem, i opet se vratim. Svi mi (bili) dragi, moji.

    Kad sam kopirala tekst Saveza Palestinskih NVO-a koji je pozvao sve ljude sirom planete da se pridruze strajku gladju za Gazu, prva mi je pomisao bio ovaj Blogger i moji blogeri. I naravno moja FB stranica, ali na njoj pisem o Gazi haman svaki Bozji dan vec mjesecima. Tu sam dosadila i samoj sebi: Gaza, ubijena djeca; Gaza, izmasakrirane porodice; Gaza; bebe koje umiru od gladi; Gaza, buduca Trampova rivijera za milionere i milijardere… Pomislih, tu je Blogger – tu je nasa zajednica, tu je mjesto gdje zajednicki mozemo reci, napisati, a neki od nas se mozda i pridruziti strajku.

    Ne sjecam se kad sam ljepsih postova procitala na Bloggeru od ovih od petka, subote, nedjelje i ponedjeljka. Znala sam, recimo za cuveni alepo sapun iz Sirije, ali nikad prije nisam cula za nabluski sapun od maslinovog ulja iz Palestine. Nikad prije nisam cula ni za tatreez.

    Nekoga je zaboljelo ono “svi mi” od Katrana. A “svi mi” je imalo samo jedno znacenje – svi mi, ljudi planete Zemlje, koji zele reci dosta je! Dosta je ovog genocida!

    Da li ce nas rijeci prekinuti genocid u Gazi? Nece. Da li ce zbog naseg blogeranja Izrael prestati ubijati bebe, djecu, majke, oceve, stare i iznemogle? Nece!

    Ali to, neko bi da sutimo. Da nepisemo. Da jednostavno ne mislimo o Gazi. Lakse je tako. Bolje se zamajavati time ko je ovdje pickica (navodno “svi mi” koji napisasmo rijec o Gazi).

    1. Da, zamajavati se čime se ne treba zamajavati, tako je ispalo da se odvilo.
      Ali, samo je privremeno ispalo da se tako odvilo Mama.

      Pisalo se ovdje o Palestini i ranije i nastaviće se pisati.
      Ne budi obeshabrena, tako je kad smo mi, ljudi, uključeni u bilo koju aktivnost, pa to svi iz iskustva znamo.
      Jednostavno uvijek treba gledati malo odozgo, iz ptičije perspektive, i iskobeljati se iz nebitnosti kojom bivamo zatrpani svaki dan.
      To uopšte nije teško, samo mala promjena perspektive, k'o kad se podesi drugi rakurs na kameri.
      Određivati svoje djelovanje u skladu s onim ZA što smo, a ne u skladu s onim PROTIV čega smo.
      Biće to sve ok.

  2. Meni je takodje onaj dan bio jedan od najljepših na blogger.ba.
    Ne znam baš opisati, samo je bio divan osjećaj.
    Nekako, još me drži to…možda zato ovih dana istražujem ponešto o Palestini, pa pretvaram u priče.

    Jedna moja dobra prijateljica, prilično starija od mene, uči me da sve što kvari ljepotu, treba ignorisati, izbaciti iz misli, ne dati mu prostora, ne dati mu da zaživi u nama. Ne razmišljati o tome, ne prepričavati, ma ništa, kao da se i nije dogodilo. Mislim da sam dobar učenik.

Komentariši