Kada bi se moglo izaći iz ovih naših kuća i stanova, iz auta i vozova. Kada bi mogli izaći iz ovih naših prsa, ruku i nogu. Da ostane samo ono nešto što smo zaista mi. Pa da tako lebdimo, lahki i bez riječi. Da se upoznajemo i prepoznajemo po boji našeg svjetla, i da nikad niko nikog više ne ostavi, ne napusti.
Kako bi tada bili lijepi parovi. Kako bi skladno lebdjeli, sve po dvije zvijezde padalice.
Tada bi konačno i ti pronašla mene, i tada bih i ja napokon pronašao tebe.
