Ponekad mi se činilo kao da sam ostao jedini koji ovu ogromnu ljubav nosi u grudima.
Bila si moja tajna, skrivao te i čuvao, plašeci se da me ljudi neće razumjeti.
Najgore su govorili o tebi, vrijeđali te i psovali, a ja krio svoju bol na svaku ružnu riječ o tebi.
Molio sam se za tebe i nikada nisam prestao da vjerujem. A dova kao dova, šta ona zna šta je Svjetsko prvenstvo, ode u nebo, i vrati se, ispunjena. Da nas učini sretnim, u ime ljubavi.
Tu noć smo pobijedili.
Kao kada se prva i jedina ljubav vrati kući.
A ima li išta ljepše nego kada ljubav pobijedi.
I tek tada shvatim da ipak nisam sam, da nas je ovakvih na hiljade, na stotine hiljada širom svijeta, koji istu ljubav skrivaju negdje duboko u sebi.
Nije ljubav ako ne boli i ako nema suza.
Evo nešto razmišljam, svijet je veliki, možda i nismo najbolji, ali smo zato sigurno najljepši.
Lijepo☺️
Hvala 😊
Tebe, Katrane, nema često, ali kad se pojaviš, ostaviš baš lijep trag. 😊
A i ja mislim da smo najljepši… naročito Alajbegović.😊
Alajbegović je jedan od najvećih talenata rodjenih na ovim prostorima. Ako Bog da izrast će u jednog od najboljih igrača starog kontinenta.
E baš mi je drago što to kažeš, jer za takve talente navijam svim srcem! Priznajem, malo sam i pristrasna jer je Kerim iz Srednje Bosne, baš kao i ja, pa mi je taj njegov uspjeh još draži i bliži srcu.
Samo neka on nama niže uspjehe i golove, a mi ćemo ovdje pisati o njima… čak i kad nam odgovori stignu bez onog tvog prepoznatljivog osmijeha. 😊