Odmah poslije rucka zapocela je britka rasprava o mojim nocnim izlascima. Nezasluzeno sam se nasao kao na optuzenickoj klupi a otac je pricao o losim stvarima koje su se desavale posljednje vrijeme u nasoj ulici.Branio sam se tvrdeci da nemam nikakve veze s tim, vec da imam svoje drustvo i jednostavno se nekada malo vise…
Od svih mojih strasti, kahva i duhan ostaju i dalje moji najvjerniji pratioci.Upravo sam o tome razmisljao i pravio varijacije na temu pokusavajuci povuci bar tanku crtu koja bi razdvajala strast od poroka, ili bar naci prihvaljivu definiciju ta dva pojma, koja bi isla meni u korist i bila opravdanje cesto prekomjernog konzumiranja. Miris.Dosjetio sam…
Dopola punog lonca zacinjene, jos mlake vode, velikom kasikom pomazuci se prstima, vadio je skoljke i stavljao ih na metalni oval ispred nas. Trazio sam jos limuna a on je osim limuna donio i svoj oronuli, pri dnu okrnjeni loncic iz kog ce piti vino. Sjedili smo na drvenim klupama iza moje male galerije. Ovaj…
Svaka zvijezda svojim sjajem sija Imenima našim ćemo ih zvati Gdje god koja bude pala Niko nikad neće znati
Ko je još vidio malog goluba? Covjek mi je danas objasnio da mali golubovi ne postoje i da se odmah rađaju veliki, i to je očit dokaz da je zemlja ravna a ne okrugla, da živimo već dugo u Matrixu, jer da nije tako nemoguće bi bilo cigaretu sami sebi da zapalimo naopako, a svakom…
Toliko puta sam pio vodu hladnu i bistru A evo me sada žedan kao da nikada kapi popio nisam Toliko puta sam jeo plodove sočne i slasne A evo me sada gladan kao da ih nikada okusio nisam Toliko puta ljubio usne sladje od meda A evo me sada gladan i žedan usana. Kao da…
Koliko puta se desilo da tek u vrijeme sabahskih ezana idem kući. Te mlade zore su najbolje vrijeme da o jednom gradu i njegovim stanovnicima saznate i naučite najviše. Vozim se polagano a tamo na malom podzidu već sjede žene umotane zagasitim debelim šalovima i ruku sklopljenih uz tijelo kao da se vlastitim rukama pokušavaju…
Dugo me proganjala ideja da odem kod vrhunskog majstora, ili više njih, da mi naprave spravu od postojanog metala koja ne služi ničemu. Sam bih dizajnirao tu spravu i trudio se da bude što komplikovanija i misterioznija. Onda bih sve to konzervirao i spakovao u metalni obrub veličine kutije za cipele. Našao bih prikladno mjesto…
Pokupih ostatke hljeba i u papučama i nečemu nalik na donji dio trenerke odvezoh se do prvog mosta da bacim ribama. Stojim tako na mostu u dva sata noću zagledan u tamnu rijeku koja pušta nerazumljive glasove, kao da stenje i kao da se plaši same sebe i ove noći kroz koju mora da protiče….